U vrijeme kada se većina ljudi vraća s posla i kada je gradski promet krcat, iz stanja odsutnog razmišljanja prenuo me razdraženi glas jedne gospođe, koji je bilo teško ignorirati, kako prijateljici objašnjava što sve žrtvuje i čega se sve mora odreći radi supruga i djeteta; kao da je zaboravila da postoje lijepi trenuci koje provodi s njima. Vozeći se tako prema svojoj stanici u jednom sam se trenutku zapitala kako bi ta žene funkcionirala kao samohrana majka?
No, prije nego krenem dalje s tekstom htjela bih samo naglasiti da postoji velika razlika između jednoroditeljskih obitelji i samohranih roditelja. Jednoroditeljska obitelj je obitelj koju čine dijete/djeca i jedan roditelj (do nastanka jednoroditeljskih obitelji dolazi uslijed smrti bračnog druga, razvoda, nestanka ili napuštanja obitelji jednog roditelja, izvanbračno rođenje…) , dok je samohrani roditelj onaj roditelj koji sam živi s djetetom i sam ga uzdržava, što znači da nema prihoda od drugog odsutnog ili umrlog roditelja.
Biti samohrani roditelj veliki je izazov te je potrebna velika količina upornosti, strpljivosti, hrabrosti i snage kako bi samohrana majka/otac organizirala život, pronašla posao, zaradila novac, ali i odgojila dijete tako da njihov odnos ne pati. Sve radeći sama: bez zaštite, oslonca, toplog zagrljaja utjehe i podrške svog partnera/partnerice.
Netko bi sada mogao reći: “Pa štiti ih zakon!”. No, pogledajmo činjenice: istina, po zakonu roditelji koji sami skrbe i uzdržavaju svoju djecu imaju pravo na zaštitu od prekovremenog rada i rada u preraspodijeljenom radnom vremenu, ali to uglavnom ostaje samo na papiru; čista teorija. A praksa? Vjerojatno ima slučajeva.
Ako izostavimo i zakon koji se “primjenjuje” na zaposlene samohrane roditelje dolazimo do drugog problema: zapošljavanje. Poslodavci promatrajući kandidate za posao kalkuliraju koliko će se tko dati u posao i pridonijeti razvoju. Znaju da samohrani roditelji imaju više “vanjskih” obaveza, ali ne znaju kako će ih uskladiti uz posao te se stoga ne odlučuju na njihovo zapošljavanje. Njihovo prisiljavanje roditelja da biraju između prehranjivanja djeteta i djtetove potrebe za roditeljem je udarac ispod pojasa.
Tako je rečenica “Dragi, molim te pokupi danas Antu iz vrtića, ja ću morati ostati malo dulje na poslu… Vidimo se doma… i ja tebe volim”, u verziji samohranog roditelja zvuči: “Mama, opet nisam dobila posao. Ne znam kako ću dalje…”
O financijskim teškoćama samohranih roditelja govore grafikoni preuzet sa stranice: http://www.obiteljskicentar-kzz.hr/teme/02/uloga_samohrane_majke_u_drustvu.htm
Osim financijskih problema, samohrani roditelji imaju poteškoće i u ostalim aspektima života. Tako i samohrani očevi i samohrane majke dolaze na nerazumijevanje okoline i imaju problema s pronalaskom novog partnericer/partnera, imaju velike probleme u realizaciji prava na socijalnu pomoć, teže pronalaze vrtić za svoje dijete, brinu sami za dijete kada je bolesno, stalno su zabrinuti o tome hoće li dobro odgojiti djete i hoće li mu moći priuštiti sve što mu je potrebno, objasniti gdje je drugi roditelj, istovremeno biti i otac i majka…
Sve u svemu, ono na što gospođa iz tramvaja očito zaboravlja, a i drugi roditelji ponekad uzimaju zdravo za gotovo je to da odricanja i nisu neka velika cijena koju treba platit za sve ono što se dobije ako je obitelj na okupu i ako kao takva funkcionira.
Anna-Maria Križanac
