Svevremenska žena nikad ne izlazi iz mode. Biti istovremeno majka, supruga, prijateljica, brinuti se za interes drugih, a uz sve to graditi uspješnu karijeru odlike su takvih žena.
Sabina Koželj Horvat, spisateljica, prevoditeljica, predsjednica Slovenskog kulturnog društva Stanko Vraz, Predstavnica slovenske nacionalne manjine u gradu Osijeku, a uz to brižna supruga i majka svakako je jedna od njih.
Ukoliko do sada niste čuli za nju ovo je prilika da ju upoznate.
Završili ste fakultet biokemije, a danas uspješno plivate i u spisateljskim i u političkim vodama. Što Vas je potaknulo na ulazak u biokemiji nesrodna zanimanja?
Dogodilo se spontano, kada sam iz Slovenije došla živjeti u Slavoniju, a okolnosti koje su me okruživale u ono vrijeme doprinijele su tome. Da sam ostala u Sloveniji, vjerojatno bih ostala u biokemiji, ali da mogu ponovno birati, ponovno bih odabrala ovakav put. Ova alternativa puno je kreativnija, pišem, radim prijevode, sa slovenskog na hrvatski i obrnuto, podučavam slovenski jezik već niz godina na Pedagoškom fakultetu pod pokroviteljstvom Ministarstva za obrazovanje, znanost i sport republike Slovenije i u okviru Zavoda za školstvo RS, predsjednica sam slovenskog kulturnog društva SKD Stanko Vraz i Predstavnik slovenske nacionalne manjine u gradu Osijeku.
I Vaš muž se bavi politikom. Koliko je ta činjenica utjecala na Vaš politički angažman?
Nije utjecala. Možda jedino u ukazivanju na opcije koje postoje u mom području djelovanja. Nikad mi nije bio cilj prihvatiti se politike kao takve, no moj politički angažman u vidu kandidiranja za predstavnika manjine logična je posljedica dosadašnjeg djelovanja u društvu SKD Stanko Vraz – ako si niz godina predsjednik nekog manjinskog društva i inače se baviš tim pitanjima te se zauzimaš za manjinu u gradu u kojemu živiš, logično je da uđeš u referentne okvire u kojima možeš i realno djelovati, ako se takva opcija pojavi. Moja funkcija predstavnika manjine u gradu Osijeku je dakle nadogradnja dosadašnjih funkcija, samo još jedan korak dalje.
Iako postoje zakoni koji propisuju načela rodne jednakosti, njihova primjena u praksi još uvijek zaostaje. Što Vi mislite o statusu žena u Hrvatskoj – kako na političkom tako i na gospodarskom i općenitom planu?
Žene još uvijek nisu ravnopravne na svim područjima. Na nedavnim izborima neke političke stranke nisu imale zakonom propisanih 40% žena što pokazuje da su žene ipak u drugom planu. Na poslovnom području žene imaju manju plaću nego njihovi muški kolege na istim poslovima. Ipak napredak pokazuje činjenica da je hrvatska predsjednica žena.
Slavoniju, nekad bogatu žitnicu, sada masovno napuštaju mladi i radno sposobni stanovnici. Imaju li mladi u Osijeku budućnost zbog takvog negativnog i opasnog trenda?
Ako se nešto ne promijeni, vrlo teško. Mladi završavaju fakultete, a posla nema te stoga odlaze u druge zemlje u potrazi za boljim životom. Posvuda se samo kupuje, a ništa konkretno ne stvara. Šteta jer Osijek je lijep grad. No, na ovaj problem ne nailazimo samo u Osijeku, već i u cijeloj državi.
Po nacionalnosti ste Slovenka dok je Vaš suprug Hrvat. Kako biste poboljšali komunikaciju između Slovenaca i Hrvata zajedničkim snagama ste izradili Priručnik za komunikaciju. Koji je recept stvaranja dobrosusjedskih odnosa?
Recept počinje od pojedinca. Svatko mora sam znati kako će se postaviti i mora biti svjestan odgovornosti koju preuzima sa svojim djelovanjem na cjelinu, makar to bilo samo obično ponašanje nekog na granici ili u posjetu susjednoj zemlji. Pojedinac sa svojim postupcima može biti katalizator za mir ili za rat. Inače mi njegujemo dobrosusjedske odnose već od prvog dana kad smo se upoznali. Spojili smo dvije zemlje, dva jezika, dvije kulture i iz toga izvlačimo ono najbolje što možemo. Osnovali smo SKD Stanko Vraz u okviru kojeg postoji klub prijateljstva između Slovenaca i Hrvata, a u okviru redovitih ljetnih programa u tijeku su bogate razmjene na polju kulture i stvaralaštva. Doprinos boljoj komunikaciji daje i mogućnost učenja slovenskog jezika. Kao i u braku, recept je suradnja, a ne natjecanje. Trebamo misliti kako ćemo obogatiti jedni druge sa svojim doprinosima, a granice neka lijepo ostanu samo na zemljovidu.
Objavili ste nekoliko knjiga na slovenskom i hrvatskom jeziku. Od kuda crpite inspiraciju?
Na samom početku mi se znalo dogoditi da osjetim val nadahnuća već samo kada bih naišla na neki literarni natječaj. Internet je u to vrijeme bio nešto novo i još rijetko pa je bilo zanimljivo istraživati njegove mogućnosti i domete u obližnjem Internet klubu koji danas više ne postoji. Tako sam naišla na natječaj Paula McCartneya za zemlje u kojima postoje mine te je nastala priča Heartmines, koja je postala nastavno gradivo u britanskim osnovnim školama, a kasnije je objavljena u zbirci antiratnih priča Linesinthesand u Americi i Kanadi. Plamičak je nastao čak i prije interneta i slovenskoj sam izdavačkoj kući doslovno slala tekst ispisan rukom. Za Snjegjanicu, gdje je inspiracija tražila spoj bajke i realnosti, već sam imala svoje prvo računalo i napisala sam je izvorno na hrvatskom. Za roman Lovac na pješake – Enigma Essek mi je inspiracija bio grad u koji sam se doselila, dakle Osijek, njegova povijest i mjesta pokraj kojih sam šetala, a roman Ela Pan, izvorno napisan na slovenskom, nadahnut je gradom Ljubljana, gdje sam živjela za vrijeme studija i prije dolaska u Hrvatsku. Inspiracija je u svakom slučaju unutarnji proces koji traži vanjski izražaj, nešto s čime treba postupati kao… pa recimo s biljkom, treba je zalijevati, hraniti, dati joj sunca. Ona raste polako, razvija se s vremenom i to treba poštovati. Ništa ne ide na silu. Ako osjetim inspiraciju onda pišem, a ako ne onda ne pišem.
Zašto baš knjige za mlade i djecu?
E pa što se može, kad sam u srcu još dijete. Ali stvarno, zadnjih 15 godina imala sam osjećaj kao da ponovno prolazim kroz još jedno djetinjstvo i sada sam ponovo tinejdžer – sve samo prateći odrastanje svoje kćeri. Čitam slikovnice? O da, pročitale smo puno slikovnica zajedno, puno više slikovnica nego što sam ih pročitala u svom vlastitom djetinjstvu! Trenutno smo na knjigama za mlade. Utječe to, kad se uživljavaš u vlastito dijete. Još malo pa sam punoljetna! Ali ipak…. Zadnje razdoblje nadahnuća je bilo više za mlade i odrasle nego za djecu. Lovac na pješake – Enigma Essek roman je za odrasle, a Ela Pan za mlade. Kao i na sve što se toga tiče i na pitanje za koji uzrast pisati, odgovor daje inspiracija. Kamo te usmjeri, tamo ideš.
Što čini dobru priču?
Kad uzmem u ruke neku knjigu, vrlo brzo znam hoću li u njoj uživati ili ne. Ako si nakon trideset stranica još ne mogu predočiti likove, nešto nije u redu. Naravno, bitna je poanta, ono što netko želi reći, ali je bitno i na koji se način to napravi. Priča može biti dobra, ali ako je napisana loše to je velika šteta. Opet, nešto bez velike napetosti i zapleta može biti opisano vrlo upečatljivo i izražajno. Umjetnost je stvoriti likove, a i krajolik koji mogu odmah oživjeti u nečijoj mašti. Likovi u loše napisanim pričama kreću se kao marionete, možeš osjetiti pisca u pozadini koji kao da ih, možda i pomalo na silu, pokreće. U dobroj priči lik se nastani u tebi, kao da si ti on. Ne treba uopće prenositi poruku. Samo te podsjeti, da je to već u tebi. Dobra priča je kao brdo na koje se popneš da vidiš širu sliku i kako se nešto uklapa u cjelinu. Ona pokaže kako je svijet slojevit i da se jednu te istu stvar može gledati s različitih kutova. Svojevremeno sam vodila kratki tečaj kreativnog pisanja za osobe s invaliditetom, stoga moram reći da tu ima cijeli spisak pravila o pisanju, ali postoji i mnogo slobode kako nešto povezati, spojiti i uklopiti te je vrlo dobro kombinirati ta dva pristupa – slijediti svoju inspiraciju i obogatiti je zajedničkim znanjem, koje su nam iz svojih iskustava na raspolaganje dali drugi pisci.
Imate li neke projekte u planu u bliskoj budućnosti?
Htjela bih napokon pronaći vremena za prijevode nekih svojih vlastitih knjiga. Do sad su tu dva Plamička, hrvatski treba progovoriti još treći. Onda Snjegjanica i Lovac na slovenski, a Ela Pan na hrvatski.
Za većinu žena najdraža uloga je uloga majke. Ta uloga zahtjeva mnogo vremena i truda. Kako uspijevate istovremeno biti brižna majka Vašoj kćeri i skrbiti o interesu nacionalnih manjina, te se baviti i pisanjem?
Ulogu majke vidim kao vrlo cijenjeno zanimanje s punim radnim vremenom i dobro plaćeno. Na kraju krajeva, tko može dati bolji doprinos u „proizvodnji“ najkvalitetnijih mladih ljudi u svijetu? Postoji samo jedan problem. Ulogu majke tako vidim samo ja. Bilo bi mi drago da društvo što prije progleda i uvidi blago koje ima, a ne zna ga cijeniti. Posao „majka“ je područje u koje društvo treba odmah početi ulagati jer tako se grade buduće generacije. U pravu ste, ta uloga zahtijeva mnogo vremena i truda u svijetu kakav nas okružuje. No nikada mi neće biti žao da sam stavila svoje dijete na prvo mjesto, a karijeru tek iza toga, mogla sam postići još toga, ali ništa se ne može mjeriti kad gledaš kako ti dijete odrasta u zrelu i odgovornu osobu.
Kao da je bilo jučer kada sam je podučavala prvim slovima. Danas, kad ima skoro 16 godina i pohađa jezičnu gimnaziju, ona podučava mene. Štoviše, već pravi planove kako će uskoro prevesti Plamička i ostale knjige na engleski i njemački. Ona je spontani spoj hrvatskog i slovenskog, ono u čemu se suprug i ja već godinama nadopunjujemo, a sutra, kao odrasla i zrela osoba, može predstavljati harmoniju između dva naroda.
Ukoliko Vas je ovaj članak zainteresirao za Sabinin rad u nastavku donosimo njenu bibliografiju.
Razgovarala: Anna-Maria Križanac
BIBLIOGRAFIJA
UK, USA, CANADA:
Heartmines, 2002, StorycircusLtd. London. Ilustracije Martin Olsson.
Heartmines, 2003, u antologiji dječjih priča «Linesinthesand»,Frances Lincoln, London, urednica Mary Hoffman.
DisinformationCompany, USA, 2004
HRVATSKA:
Plamičak traži ognjište, 2001, Izvori, Zagreb
Snjegjanica,2002, Izvori, Zagreb
Priručnik za komunikaciju HR-SLO , 2010,Colorprint Osijek
Lovac na pješake – Enigma Essek, 2010,Colorprint Osijek
SLOVENIJA:
Ogenjčekiščeognjišče, 2000, Mohorjeva Družba
Ogenjčekinnočna lučka, 2001, MD
Ogenjčekin skriti dnevnik, 2002, MD
Siv las, 2003, MD
Kokoške s Koroške, 2004, MD
Ela Pan, Odtisi v zraku, 2006, Stella
Radijske izvedbe:
Kokoške s Koroške – radijska igra za djecu, premijera 2002, RTV Slovenija, repriza 2002., 2003, 2007.
Siv las, 2001, RTV Slovenija
Deset, Literarni nokturno 2002, RTV Slovenija, (Prva nagrada na natječaju za kratku priču)
SRBIJA I CRNA GORA:
Plamičak traži ognjište, Predrag & Nenad, Beograd, 2004 ćirilica, 3. izdanje
Plamičak i noćna svetiljka, Predrag & Nenad, Beograd, 2006, ćirilica, 3. izdanje
SLOVAČKA:
Kokoške s Koroške, izvedba na festivalu radijske igre «Ex aequo» u Bratislavi 2002. Prevedeno na engleski i francuski.
KINA:
Flametoserchasbrulejon
Knjiga je predstavljena na priredbi Međunarodnog kongresa esperantista u Pekingu, Kina, 2004.
Prijevod: ShiChengtai
ITALIJA:
Ni vse tako kot se zdi,radijska igra, Trst, Italija, Premijera: 2. januar 2005.
PRIJEVODI:
na slovenski:
Božidar Prosenjak: Sejalecsreče, 2006, MD
Sanja Lovrenčić: Pravljica o SigismundiinKrpimirju, Stella, 2007
Ivo Brešan – Izpovednekarakternegačloveka
Josip Cvenić – Pametni neumnež
na hrvatski:
Janez Drnovšek: Misli o životu i osvješćivanju, Dvostruka Duga, 2006
Janez Drnovšek: Bit svijeta, Dvostruka Duga, 2007
Mateja Korenič: Bijela žaba Točkica, Stella, 2007
