Budućnost bez nasilja

Koji su najčešći oblici zlostavljanja djece i mladih pitali smo Paulu Zoru, članicu Ženske sobe koja se svakodnevno susreće sa žrtvama i sudjeluje u projektu „Budućnost bez nasilja“ koji se upravo provodi u Sisačko- moslavačkoj županiji u suradnji s Centrom za žene Adela i Tehničkom školom Sisak.

Koliko se često organiziraju radionice na temu seksualnog zlostavljanja djece i mladih? Kakav je odaziv na njih?

Radionice organiziramo što je moguće češće ovisno o kapacitetima koje imamo, a koji ovise o financiranju kroz različite projekte, ipak gotovo svake godine kroz naše edukacije prođe nekoliko tisuća mladih, u prošloj godini educirale smo 2307 djece i mladih kroz različite radionice i predavanja.

Koliko djece i mladih prizna da su bile ili jesu žrtve seksualnog zlostavljanja, a koliko često zatraže stručnu pomoć?

Prema podatcima MUP-a, djece i mladih do 22 godine čine 77% svih žrtava seksualnog nasilja, kada je riječ o djeci i mladima do 18 godina 85% svih žrtava su djevojčice i djevojke (podatci za razdoblje 2000. – 2010.)., ovaj broj se povećava kada govorimo o najtežem obliku seksualnog nasilja, silovanju gdje žene i djevojčice čine preko 98% žrtava (podatci različitih istraživanja iz čitavog svijeta). Što se tiče prijava za silovanje kao najtežeg oblika seksualnog nasilja znamo da je proporcija tamnih brojki najveća za sva teška kaznena djela, tj. na jedno prijavljeno silovanje dolazi do 20 neprijavljenih. U Hrvatskoj ima jako malo stručnjakinja i stručnjaka specijaliziranih za pružanje podrške osobama koje su preživjela seksualno nasilje te su raširene stigmatizacija i predrasude prema osobama koje su preživjele seksualno nasilje i zakonske kazne su preniske (minimalna kazna za silovanje je 1 godinu) pa zbog svega toga ne možemo očekivati visoki broj prijava. Naime, da bi se broj prijava povećao moramo raditi na promjeni stavova prema seksualnom nasilju naime, moramo vjerovati žrtvama i pružiti im podršku, te poslati poruku da možemo čuti iskustva nasilja da ih nećemo ignorirati jer nama je tako lakše, nego da ćemo kao građani i građanke preuzeti odgovornost za ovaj društveni problem. Jer seksualno nasilje nije problem žrtava i/ili njihovih obitelji nego svih nas.

Koji su najčešći oblici zlostavljanja djece i mladih?

Djeca i mladi su, nažalost, žrtve svih oblika seksualnog nasilja najčešće su to bludne radnje, pa zadovoljavanje pohote pred djetetom, te u 15% slučajeva silovanje. Ovdje govorimo o djeci i mladima do 18 godina i prijavljenim kaznenim djelima, kada je riječ o mladima od 18 do 22 godine postotak silovanja penje se na 28%. Statistika se odnosi na razdoblje od 2000. – 2010. podatci MUP-a.

U kojoj je županiji/gradu zabilježen najveći broj seksualnih zlostavljanja? Je li ovaj zločin nad kritičnom skupinom u porastu zadnjih godina?

Ne možemo izdvojiti ni jednu županiju tj. nasilje je ravnomjerno raspoređeno, no iskustvo je kada govorimo o različitim zemljama i stopama prijava seksualnog nasilja, da će veći broj prijava biti u onim zemljama ili regijama koje imaju veću razinu rodne ravnopravnosti i servise za podršku žrtvama, to ne znači da tamo ima više nasilja nego zbog navedenih razloga više prijava.

U medijima se može čuti kako mladi zlostavljaju mlađe od sebe ili vršnjake, ponekad i grupno. Koliko je omjer mladih i starih zlostavljača? Raste li broj mladih zlostavljača, ako da, koji su mogući uzroci?

Prema podatcima MUP-a za razdoblje od 2000.- 2010. mladi do 18 godina čine do 11,8% počinitelja kada je u pitanju seksualno nasilje, a mladi između 19 i 29 čine 24,1% počinitelja. Prema ovome vidimo da su mladi često počinitelji seksualnog nasilja te zbog toga nastojimo raditi s mladima što je više moguće. Teško je reći koliko je nasilje među mladima u porastu, a koliko se zapravo sve više prepoznaje.

Cilj edukacije je bio uključiti stručne osobe koje sudjeluju u radu s djecom i mladima u suzbijanje ovog tipa zlostavljanja, no, što je s osobama koje svakodnevno susrećemo: susjedima, roditeljima, braćom i sestrama…? Jer nerijetko, pogotovo u malim sredinama, netko zna što se događa, ali šuti o tome?

Kao što sam već rekla moramo raditi s čitavom javnosti i zato često radimo medijske kampanje, javna predavanja i javne akcije i nastojimo biti što više u medijima i slati različite poruke vezano za seksualno nasilje. Isto tako kada god je moguće uključujemo i roditelje u edukacije kao što će to biti u projektu „Budućnost bez nasilja“ koji upravo provodimo u Sisačko- moslavačkoj županiji u suradnji s Centrom za žene Adela i Tehničkom školom Sisak.

Nedavno je Hrvatsku potresao slučaj pedofila koji je osnovao udrugu za pomoć djeci. Kakv je zapravo pristup sustava prema zlostavljaču jer nije normalno da se ovako nešto dogodi, a bilo je i slučajeva kada su zlostavljači oslobođeni i pritvora i određene zatvorske kazne.

To je dio problema sustava koji sam spominjala, male i neadekvatne kazne i nedostatak rada s počiniteljima, te drugih mjera za zaštitu djece i mladih, prije svega i obrazovanja kroz Zdravstveni i Građanski odgoj.

Kakve su kazne za zlostavljače? Koliko često zapravo odgovaraju za ono što su učinili?

Kazne za seksualno nasilje su u Hrvatskoj u usporedbi s drugim Europskim državama preniske, a o tome koliko prijavljenih slučajeva završi pravomoćnom presudom nemamo podatka za Hrvatsku jer unutar sustava i zbog duljine trajanja procesa nije moguće dobiti te podatke.

Koji je najbolji vid pomoći i podrške koje žrtve trebaju dobiti od svoje obitelji i okoline?

Povjerenje, psihološko savjetovanje, pravno savjetovanje, medicinsko savjetovanje koje treba biti besplatno i anonimno.

Komu i gdje se obratiti za profesionalnu pomoć?

Kada su u pitanju maloljetne osobe Poliklinici za djecu i mladež grada Zagreba i Hrabrom telefonu, a kada je riječ o odraslim osobama Ženskoj sobi.

Postoji li način na koji se može pomoći žrtvi seksualnog nasilja ako ona odbija priznati da je žrtva? Koje su posljedice za žrtvu ako se prijavi sumnja na zlostavljanje, ali se ne uspije dokazati?

Prije svega, trebamo poštovati osobu i pružiti joj podršku, ne možemo joj nametati svoja uvjerenja jer je time ponovo stavljamo u podređeni položaj u kakvom je bila u odnosu na zlostavljača. U tom smislu ključno je dopustiti osobi da sama donosi odluke i pri tom je podržati.

Razgovarala: Anna – Maria Križanac

Midas

Komentiraj

komentari