Dosadna mama sa društvenih mreža, da to sam ja!

majka, društvene mreže

Ovo je otvoreno pismo jedne mame za koju svi misle da je Facebook ovisnica koja se svakodnevno trudi impresionirati prijatelje na društvenim mrežama. Međutim istina je malo drugačija.

Vjerojatno kada vidite moje ime na Facebooku nesvjesno okrenete očima, ili čak razmišljate da upotrijebite opciju “Unfollow” kako bi prestali gledati sve te dosadne porodične objave.

Sigurno se pitate da li sam ja ikada vidjela svoju porodicu, a da to nije kroz kameru mobilnog telefona. Da se razumijemo, jesam. Vi sigurno niste zainteresirani oko toga gdje smo bili prošlog vikenda i ne zanimaju vas fotografije koje bilježe svaki mogući trenutak moje porodice. Oprostite, ali vaša nezainteresiranost mi ništa ne znači.

Ja ne postavljam statuse, fotografije i video kako bih dobila što više lajkova, srca ili komentara. Ja to radim kako bih imala podsjetnik na to da sam u svojim najgorim danima ipak uspjela zabilježiti lijepe i sretne trenutke sa svojom djecom. To je moj dokaz. To su mračni dani kada kritiziram i preispitujem sve oko sebe i ipak se trudim da pređem preko toga i vidim dobro u svemu.

Kada se zagledam u kćerkine velike smeđe oči i vidim moje, doživim totalno izvantjelesno iskustvo koje me u isto vrijeme ispunjava radošću i tugom. Njen društveni temperament i ljubav prema plesu je naslijedila od oca i nadam se da nikada neće izgubiti tu neobuzdanu i neustrašivu narav koju ja nikada nisam imala.

Ona je još uvijek mala, dovoljno mala da ne razumije da je njena mama jako daleko od super heroja. Ja sam ona koja je tješi kada je uplakana ili neraspoložena. Ona me obožava i ja nju. Nadam se da će se sjećati mojih najgorih dana kada sam se trudila da budem najbolja. Pokušavam da budem njen heroj, ali nekada pobijedi ono loše.

Anksioznost je čudovište ispod mog kreveta. Onaj najgori od svih zlikovaca i krade mi sreću, snagu i zdrav razum. Ostavlja me osakaćenom.

Djeluje neshvatljivo to što mogu  sjediti i pisati o ovome, a ne mogu izdvojiti 10 minuta da zabilježim nešto smiješno što je moja kćerka uradila. Stvar je u tome da moram biti u pravom raspoloženju. Moje dijagnoze obuhvaćaju: poremećaj prilagođavanja sa depresijom, panične napade i generalizirani anksiozni poremećaj. Ovo je moj teret, a socijalne mreže mi pomažu da ovo lakše podnesem.

Moj muž zaslužuje bolju suprugu od mene. Neku od onih žena koje možete vidjeti na TV-u koje uvijek imaju lijepo uređenu kosu i šminku, koje savršeno funkcioniraju u kući i koje na kraju dana uspiju nasmijati muževe. Dok ja jedva mogu pripremiti večeru, prije nego što se bacim na kauč i molim boga da moja kćerka ima obaveze pred spavanje kako bih ja s mužem mogla da provedem neko vreme nasamo.

Moja djeca, također, zaslužuju bolje. Da li negdje postoji gora majka od mene? Moja djeca nisu zlostavljana, zapostavljena i nevoljena. Njima ništa ne fali. Problem s majčinstvom je taj da ma što radila nikada ne osjećam da je to dovoljno dobro za njih. Uvijek sam u strahu da neko tamo radi to mnogo bolje od mene. Da moja djeca zaslužuju bolje. Da moram biti bolja majka.

majka, društvene mrežeTako da, svaka savršeno postavljena fotografija na Instagramu je dio procesa kroz koji prolazim. To je mnogo više od eksponiranja na društvenim mrežama, što obično ljudi prvo pomisle.

Mentalni poremećaji nekada mogu biti zaista nezgodni i vaš mozak može postati vaš najveći neprijatelj. Nitko ne želi imati kemijski disbalans u mozgu, koji čini da se morate boriti sa jednostavnim zadacima svakodnevno. Često kažem stvari koje ne mislim i odmah osjetim krivicu. Želim kazati da mi je žao, ali sam uvijek previše bijesna da bih to mogla. Onda situacija izmakne kontroli i ja više nisam ni sigurna zbog čega sam bila ljuta.

Nekada nisam sigurna kako me moj muž podnosi. Naravno da i on ima slabosti, ali također ima kontrolu nad svojim procesima u mozgu. Njemu se ne događa da se zaprepasti onime što nekada izgovori, kao ja.

Nakon svega, volim misliti na svjetlo koje me čeka nakon svake oluje. Ja sam vrlo zadovoljna trenutno sa mojom porodicom, kupujemo novu kuću, mijenjam posao za koji znam da će mi ublažiti stres, ali nisam naivna. Znam da će, kad tad, ponovo nastupiti oluja i za sada se pokušavam  fokusirati na svjetlo koje me uvijek čeka na kraju.

M.Z.

Midas

Komentiraj

komentari