Dugogodišnji problem koji se ne rješava sve je alarmantniji

1.500 djece godišnje u Hrvatskoj – nove su žrtve roditeljskog zlostavljanja nakon razvoda

Broj razvoda, o čemu postoje precizni statistički pokazatelji (www.dzs.hr) , iz godine u godinu u Hrvatskoj je sve veći.

Na primjer:

  • 2015. godina: 6010 razvoda
  • 2016. godina: 7036 razvoda.

Povećanjem broja razvoda svake godine, povećava se i broj djece koja sudjeluju u njima. Procjenjuje se da je 30 % razvoda konfliktno, što znači da jedan od roditelja vlastitom djetetu uskraćuje njegovo pravo na drugog roditelja i izlaže dijete sustavnom otuđivanju od drugog roditelja. U većini slučajeva to čine majke, ne zato što su one sklonije tome ili što su očevi imuni od takvog postupanja, već zbog činjenice da su djeca nakon razlaza roditelja u velikoj većini slučajeva povjerena majkama na zajednički život.

Većina stručnjaka koji se bave mentalnim zdravljem djece mišljenja je da se manipulacija i otuđivanje djeteta može nazvati: zlostavljanje djeteta. Procjenjuje se da je svake godine više od 1500 nove djece uključeno u 30 % konfliktnih razvoda za koje sustav nema rješenja kako pomoći toj djeci i roditelju koji je žrtva zlonamjernog roditelja.

Taj problem nije riješio Obiteljski zakon iz 2003., niti Obiteljski zakon iz 2015., a tek trebamo vidjeti da li će i kako taj problem riješiti dugo najavljivani pa povučeni novi Obiteljski zakon.

Dugogodišnje „guranje pod tepih“ ovog problema imat će ozbiljne posljedice po naše društvo u cjelini, a koje već sada možemo vidjeti u raznim oblicima: katastrofalna demografska slika, razni oblici nasilja, sklonost raznim oblicima poroka (alkoholizam, droga), povećana potrošnja antidepresiva, niža radna sposobnost u najproduktivnijoj dobi, …….

Primjeri toga: zlostavljanja i otmice djece javnosti su već poznati neki slučajevi, a brojni još nisu niti doprli do javnosti, sudski postupci u kojima se odlučuje o pravima djece traju gotovo 4 godine, a da raspravna sutkinja nije donijela privremenu mjeru u pogledu viđanja djeteta (Općinski građanski sud u Zagrebu), brojni centri za socijalnu skrb iako imaju alate za postupanje prema nesavjesnim roditeljima (članak 134. Obiteljskog zakona) ne primjenjuju ih, ili ih primjenjuju selektivno prema spolu roditelja, svjedočimo sve brojnijim prijavama očeva policiji zbog nemogućnosti viđanja djeteta na temelju pravomoćne sudske odluke, kao što je bio slučaj i ovog Božića u Policijskoj postaji Dubrava Zagreb, poručuju iz Udruge za ravnopravno roditeljstvo.

“Smatramo da je najbolji interes djeteta da podjednako provodi vrijeme sa mamom i tatom, zato nas posebno čude negativne kritike pojedinih ženskih udruga!? Neke od njih nastoje prikazivati muškarce u Hrvatskoj kao univerzalne nasilnike, pokušavaju nametati potpuno besmisleni rat spolova. Naše prijedloge i ideje temeljimo na civilizacijskim i tehnološkim dostignućima do danas – zahvaljujući tehnološkom, obrazovnom i društvenom napretku te radu ženskih udruga koje potiču žene na stjecanje obrazovanja i ekonomsku samostalnost, sve je više i majki koje po cijele dane rade izvan kuće, kao što su prije većinom radili očevi. Više otac nije onaj koji sam zarađuje. Više niti majka nije ona koja sama skrbi za dom i djecu. Muškarci i žene moraju surađivati, nadopunjavati se i boriti se protiv svake vrste nasilja, a naročito protiv nasilja nad DJECOM! Zato pozivamo žene i majke da se uključe u što većem broju u rad naše udruge! U 2018. godinu ulazimo još odlučniji, u još većem broju, sa puno planova i sa ciljem da zaštitimo pravo svakog djeteta na podjednako vrijeme sa oba roditelja.”, poručuju iz Udruge.

 

Oglas

Komentiraj

komentari

PODIJELI
Prijašnja objavaNisu sve mame, MAME!
Slijedeća objavaSPA raj za klince i klinceze