OČEVE KRONIKE – i kad nema mame, život mora dalje

OČEVE KRONIKE

Svakoj obitelji, životni je događaj dolazak prinove na svijet. Nakon dugog perioda trudnoće i iskušenja, iskustva koje takvo stanje nosi i za trudnicu, ali za partnera, kao da sve poteškoće nestaju i otvara se neki novi svijet. I uistinu je tako, prvi dani s novim stanovnikom Zemlje stvarno su predivni.

Iako je već sve bilo pripremljeno, uvijek se nađe nešto na što smo zaboravili, pa nekad prioriteti prije rođenja dolaze u drugi plan, a briga o novorođenom je kao pčelama med.

Kako obično idilične stvari ne traju predugo u realnom životu, tako se ubrzo i kod nas promijenio ritam života. S dolaskom prvih hladnijih dana jeseni, naš klinac je počeo otežano disati pa smo krenuli put dežurne bolnice u večernjim satima. Od tada pa neredne dvije godine, prolazili smo dramu između kuće i bolnice, no to nije tema o kojoj sam želio sada pričati. Možda jednom i na nekom drugom mjestu.

No, morao sam to spomenuti, jer je direktna posljedica tog perioda bolest supruge, koja nas je ubrzo i napustila, pa smo ostali nas dvojica ploviti sami rijekama života. Zdravstveno stanje sina ubrzo se stabiliziralo i uz primjerenu pažnju i adekvatnu terapiju, bilo je sve bolje i bolje.

Ovdje počinje moj put samohranog roditelja.

Obaveze i izazovi su raznoliki. U grubo ih možemo podijeliti na potrebe djeteta i na obaveze roditelja. Rijetko tko ima sreću, da na usluzi ima roditelje, kao što je to i kod mene bilo, tako da sam i ja mogao promišljati, s vremena na vrijeme i o svojim potrebama i kako ih uskladiti sa svojim obavezama, prvenstveno prema djetetu, ali i prema roditeljima i poslu. Do tada smo vodili uspješan obiteljski trgovački obrt, no novonastala situacija i ovdje mjenja odnose.

Problemi i obaveze se rješavaju kako koja dolazi na red i promišljanja o sretnijoj i boljoj budućnosti u drugom su planu i sve rjeđa. Ipak, kako narod kaže, poslije kiše dolazi sunce i moram potvrditi, poslovica je u pravu. Uistinu je zasjalo sunce, no do tog trenutka život samohranog roditelja nije bio nimalo lak, pun novih izazova, propitivanja, pokušaja i razočaranja, ali i veselih trenutaka.

Neke od tih doživljaja podijeliti ću sa vama u nekoliko narednih tjednih nastavaka. Vjerujem da će ih biti interesantno čitati, kako što je i meni sada, interesantno to pisati, jer je to iza nas.

ZagyM

Midas

Komentiraj

komentari