Kako biti pozitivan roditelj?

Persil

Jeste li se zatekli kako cijelo vrijeme neka negativa izlazi iz vas? Kako češće prigovarate i kritizirate nego potičete, dajete na izbor, podržavate, pregovarate, radite kompromis, ne samo s djetetom nego i s partnerom? Vjerujem da niti vi ne volite kad vam netko nešto prigovara ili vas kritizira, kažnjava za neki postupak, a ipak, vi to vrlo lako i bez razmišljanja radite svojem djetetu. Ne kažem da je taj postupak namjeran, tako smo odgajani, takvo nam je društvo, puno negativnosti, često vidimo samo ono krivo, pogrešno, problem, što smo loše napravili, malo tko ističe ono dobro i pozitivno. Pa je, logično, tako i s odgojem.

Možda vam dolje navedeni savjeti pomognu kako biti malo pozitivniji roditelj. Uživajte u čitanju!

  1. Slušajte više nego što govorite

Pridajte pažnju na ono što i kako dijete govori, a s tinejdžerima više što rade nego što i kako pričaju! 😊 Dijete će tako osjećati da je viđeno, saslušano, da ga se uzima u obzir, da ih se razumije, a u skladu s tim da vrijedi i da ga se voli i poštuje. Na takav način ćete se lakše povezati s djetetom, upoznati ga, suosjećati i stvoriti neprocjenjiv odnos koji je u tinejdžersko doba posebno važan.

  1. Regulirajte svoje emocije

Kad dijete luduje i van je kontrole, nemojte mu se i vi pridružiti u tom ludilu. Ako počnete vikati na njega, kritizirati ga i prigovarati zbog nečega, a posebno ako ga udarite, to samo pokazuje koliko ste vi van kontrole. To si nemojte dopustiti jer tako niste ništa odrasliji od svoje dijete. Fizičko kažnjavanje i vikanje je ništa drugo nego vaš gubitak kontrole nad situacijom, nemoć da riješite problem na bolji i adekvatniji način. Razmislite o tome i naučite kako drugačije rješavati takve situacije u kojima izgubite kontrolu nad sobom.

  1. Postavite jasne granice

Djeci su, da bi normalno funkcionirala potrebne granice. No, pri postavljanju granica i pravila budite empatični prema samom djetetu. Glavna svrha granica je čuvanje djetetovog zdravlja, dobrobiti, djetetove sigurnosti. Nemojte postaviti pravilo samo zato jer vam se ne da uhvatiti u koštac s nečim što može postati djetetova nepodopština. Djeca kroz granice uče što je dobro – zdravo, a što loše – nezdravo za njih, fizički i psihički. Pri tom, pravila moraju imati smisla za samo dijete, ono samo mora naučiti i vidjeti svrhu zašto se nešto ne smije, a nešto smije. To mu morate objasniti jer se ne rađa s tim znanjima. Meni djeca na poslu često govore da im je logičnije kad odgajateljice popričaju s njima o tome zašto je nešto pogrešno i nauče ih kako mogu drugačije, a ne da ih samo pošalju u sobu da „razmišljaju o tome što su napravila“, te im pri tome ne mora biti jasna naša percepcija stvarnosti i same pogreške. Razgovarajte s djecom.

  1. Koristite prirodne posljedice

Dopustite im da osjete prirodne posljedice (negativne) svog ponašanja. Svako naše ponašanje ima neku posljedicu i djeca najbolje uče na prirodan način. Prirodna posljedica nenapisane zadaće je minus ili negativna ocjena, neprirodna posljedica bi bila što iako je tu negativnost dijete iskusilo u školi, dobije još neke druge posljedice. Naravno da ćete mu objasniti da ako neće pisati zadaću, imat će zaostataka i neće moći biti vani/igrati igrice ili nešto što voli jer ima školskih obaveza.

Ako idu van bez kape i šala prehladit će se.

Ako se ne penju oprezno, mogu pasti i past će prije ili kasnije, to neće spriječiti to što ćete vi deset puta viknuti „pazi, past ćeš!“.

To je jako važno i usko povezano s time kakve realne posljedice ima naše ponašanje. Niti jedno dijete baš neće prestati trčati jer ga vi upozoravate da će pasti. Bit će opreznije nakon što iskusi da ako nije oprezan, može pasti i da će ga to boljeti. Čak ni ako ga kaznite s nečim nerealnim, ono će i dalje biti neoprezno prilikom trčanja.

Ako iskuse prirodne posljedice, naučit će što i kako bez da osjećaju strah od vaše kazne, sram, nelagodu zbog pogreške/moguće pogreške koju bi osjećali zbog tradicionalnog kažnjavanja.

  1. Dopustite im da budu djeca

Neka se igraju i imaju slobodnu igru. Neka se glupiraju, zabavljaju na svoj način, luduju i smiju se od sreće. Ne opominjite ih da se prestanu glupirati ukoliko to ponašanje nikoga ne ugrožava. Vama može to ići na živce, ali opet se vraćamo na prvu rečenicu. Neka rade greške, padaju, budu blatni i prljavi, budite uz njih ako trebaju vašu utjehu kad dječja igra završi bolom. Bit djetinjstva je razvoj vlastitog identiteta, spoznaja da sam ja ja, a ti ti, razvoj vlastitih interesa, hobija, uče kako odgovarati, kako rješavati probleme. Sve to se uči kroz igru. Sve kasnije najbolje učimo upravo kroz zabavu.

Dopustite djeci da se zabavljaju i igraju!

  1. Njegujte odnos

Odnos vas i vašeg djeteta je nešto najvažnije, nadam se da vam je to jasno. Ako imate dobar odnos, odnos koji nije rastao na stalnoj kontroli i vanjskim pritiscima, prisiljavali ga da se ponaša baš onako kako ste vi zamislili, kažnjavali ga ako to nisu napravili, bit će vam puno lakše kasnije, kad dijete dođe u period adolescencije. Ako s nekim imamo dobar odnos, lakše ćemo pregovarati u bilo kojem razdoblju, imat ćete dijete koje ima vas kao osobe u koje ima povjerenja, zaštitu, poštovanje. Osobu s kojom će bez straha razgovarati, a vjerujem da je to cilj svakog roditelja.

I za kraj, njegujte i gradite odnos koji imate sa svojim djetetom. Ako ćete ih kontrolirati, prisiljavati, kritizirati, konstantno nešto braniti, imat ćete nezadovoljno dijete, gunđajućeg tinejdžera i kasnije odraslu osobu koja se neće s vama rado družiti.

Iva Sambolek, mag.paed.soc.

Oglas

Komentiraj

komentari

Persil