Kako sam živjela kroz ovu godinu?

Persil

Počet ću ovaj tekst s jednom zaista mudrom izrekom, izrekom toliko mudrom da je u sličnim formulacijama prisutna kako u književnosti hinduizma, budizma, islama, u kršćanstvu, u židovstvu u negativnom obliku, tako i u djelima slavnih filozofa kao što su Aristotel, Platon, Seneka. Pitate se kako ta izreka glasi? Sigurna sam da je znaju svi koji ovo čitaju!

‘Kako želite da ljudi čine vama, tako činite i vi njima.’ Matej 7:12, Luka 6:31

U ovom trenu, moram vam priznati da je to jedna od mojih misao vodilja kroz život. Sigurna sam da nisam jedina. Vjerujem da, u što god vjerujemo, čak i ako se smatramo ateistima, opet ipak vjerujemo u nešto. Vjerujemo u određene postavke Svijeta i ljudi, vjerujemo da se moramo ponašati na ovaj ili onaj način, da je činiti dobro u većini nas, ako ne i svima. Nekako mi je to još i više u mislima, baš u ovom adventskom periodu, periodu kad vrlo lako sve može skrenuti na krivi, onaj materijalni put. Onaj put na kojem nije važno koliko daješ, nego koliko primaš. Ili pak bude i važno ono što daješ – da si što bolje prošao ili pak da se hvališ koliko si (prikriveno) darežljiv i dao jako puno te oglasio na sva zvona.

Jako sklizak teren. A gubi se ono najvažnije. Što nam je na srcu i što nam je u srcu.

Podijelit ću s vama jedan odlomak iz Knjige životnih zakona (John Marks Templeton) koji me danas posebno motivirao:

„…

Jednako tako, kao graditelju vlastitog života, potrebni su vam pozitivni stavovi kako biste stvorili svoju životnu kuću. Ponašate li se tako da druge zlostavljate, možda ćete i sami postati žrtvom zlostavljanja. Život vam možda neće dobro funkcionirati, a drugi možda neće imati povjerenja u vaše poštenje i moralnu dosljednost.

Dobrota, brižnost i obzirnost često se označuju kao ljubav na djelu. Svaki dan svakome nudi mnoštvo prigoda za neku malu ljubaznost prema drugima, za brižnost i obzirnost, razumijevanje i pružanje potpore. Pa ipak, mnogi su ljudi prezaposleni, izmučeni, i katkada zabrinuti za razne situacije u svome životu te ne uviđaju divne prigode za davanje ljubavi na djelu. Jurite li od jedne do druge stvari, možda s jednog sastanka na drugi, tako da ne uočavate kako je drugima ili što se događa u njihovu životu?

…“

Što mislite o ovome? Kako živite svoj život? Jureći i ne osvrćući se na druge? Koliko ste puta drugog pogledali pogledom punim ljubavi? Koliko ste puta bili namršteni, usmjereni na sebe, na svoje misli i brige, a da pritom niste vidjeli osobu koja je ispred vas? Možda i previše. Ne morate mi odgovoriti, ali prisilite se odgovoriti sami sebi. Možda je ovo trenutak za promjenu. Zaista nije teško, ali je teško izaći iz svoje ladice u koje se, ipak, volimo zatvoriti.

Probajte baš u prosincu unijeti životne promjene koje će postati vaša životna pravila za iduću i svaku sljedeću godinu. Osobi kojoj se sutra obratite, poklonite svoju punu pozornost, budite s njom duhom i tijelom, poklonite joj svoje iskrene misli i osmijeh. Vježbajte zahvalnost, zapisujte stvari na kojima ste zahvalni – svaki dan, svaki tjedan. Gledajte svijet na drugačiji način od onog turobnog, tmurnog, sivog i „ništa ne valja“ pogledom.

Život će vam se početi mijenjati, i to nabolje, ako počnete to putovanje promjene misli i djelovanja, a u skladu s tim i osjećaja i fiziologije. Čudesne su te promjene koje izvlače ono najbolje iz vas, djelujete bolje prema svima oko sebe, zbog toga ne da ćete se puno bolje osjećati, nego ćete i postati puno bolja osoba. Osoba koja će biti zadovoljna kad se pogleda u ogledalo, ono unutarnje.

Poklonit ćete sebi najljepši poklon ovog prosinca, ali poklonit ćete i drugima.

Iva Sambolek, mag.paed.soc.

Oglas

Komentiraj

komentari

Persil