Kako se ‘nositi’ sa stresom?

Za početak treba naglasiti da je stres zapravo subjektivan osjećaj, a ne nešto objektivno. Ni jedna situacija nije u potpunosti objektivna jer svi mi vidimo svijet svojim očima. U tim našim ‘očima’ je sve ono što mi jesmo, kao i naša iskustva i uspomene. Svatko percipira neku situaciju na svoj način, drugačije je tumači. Ljudi su skloni procjenjivati sve što vide. Često tu nema otvorenog promatranja svijeta onakvog kakav je, ljudi kakvi jesu. Stalno je prisutno procjenjivanje, je li to dobro ili loše (za nas), ima lijepu haljinu, meni bi to bolje/lošije stajalo i tako u nedogled. Milijun misli na dan, milijun različitih percepcija.

Pljačku na sred trga će svaka osoba drugačije opisati, svatko sa svojeg stajališta, svoje percepcije, rijetko upotrebljavajući samo činjenice. Svatko istu/sličnu stvar doživljava drugačije. Tako, netko može zbog nečega osjećati da je pod stresom, a netko drugi neće u istoj takvoj situaciji. Možemo uzeti za primjer da nam je rok za predaju nekog rada pomaknut 2 dana ranije i da već sutra trebate imati gotovo to što ste trebali napraviti. Osoba A u toj situaciji će prionuti na posao s mislima da ima dovoljno vremena, da je skupila dovoljno materijala i da će sve biti okej. Osoba B će u toj istoj situaciji početi paničariti da to nipošto nije dovoljno vremena, počet će se ljutiti na šefa/profesora/voditelja jer se nisu tako dogovorili, može se i rastužiti jer će morati ostati dulje na poslu pa neće stići na kavu s prijateljima. Obje situacije i osobe su realno moguće. Kako biste se vi nosili u takvoj situaciji?

Na svakoj osobi je kako će gledati i protumačiti ono što joj se događa. Stresori su stvari, događaji koji uzrokuju osjećaj stresa, a oni ne utječu na svakog jednako.

Na nama je da odlučimo kako i koliko ćemo dopustiti nekom vanjskom događaju da utječe na naše misli, emocije i ponašanje. Da, dobro ste pročitali, ne morate se stresirati ako to ne želite! Dobre vijesti, zar ne?

Evo nekoliko koraka koji će vam pomoći da se lakše ‘nosite’ sa stresom:

  1. Kao što je gore napisano, broj jedan je da je na vama odluka hoćete li se stresirati ili nećete. Za početak možete promatrati koliko se često iznervirate zbog svakodnevnih ‘sitnica’, koliko je sve to zapravo beznačajno i nepotrebno. Koliko to utječe na vaš život, sreću i zadovoljstvo životom? Jednostavno prihvatite situaciju takva kakva je i razmislite kako možete drugačije odgovoriti na to što vam se događa, bez da naštetite sebi. Vi ste ti koji najviše patite.
  2. Gledanje na situaciju/događaj kao priliku za učenje i razvoj. Umjesto da se loše osjećate jer ste nešto pogrešno učinili, da se okrivljavate i frustrirate, počnite vjerovati da se sve događa s nekim razlogom i da ste napravili najbolje što ste znali u tom trenutku.
  3. Prestanite katastrofično razmišljati. Kad vas je nečega strah, zapitajte se što je najgore što se može dogoditi. Je li to toliko grozno? Možete li se nositi i s tom najgorim, realnim ishodom? Zapamtite, život pred nas stavlja samo ono s čime se možemo nositi, nešto zbog čega ćemo biti jači kasnije. Čak i ako se dogodi ono najgore, samim suočavanjem i pozitivnim razmišljanjem brzo ćete se osjećati bolje. Iz svega negativnog može izaći nešto pozitivno.

Na primjer, ostanete bez posla. Realna katastrofa, nije li tako? No, kako znate da vas iza ugla ne čega sjajan, puno bolji posao, radno mjesto na kojem ćete se bolje osjećati, više učiti, biti kreativniji i konstruktivniji, nešto što je baš za vas? Takav posao nećete pronaći ako ćete se mjesecima samosažalijevati, depresirati, strahovati, frustrirati, samookrivljavati i slično. Propustit ćete tu priliku!

  1. Učenje rješavanja problema!

Djeca, pa tako i odrasli često misle da nemaju ili nisu imali izbora. Izbor uvijek postoji, a mogućnosti je bezbroj. Pomozite djeci da vide i druge mogućnosti i načine rješavanja problema koji mogu odabrati. Možete vježbati na nekim izmišljenim situacijama s kojima se dijete možda može susresti u životu. Napravite tablicu s prednostima (+) i nedostacima (-) svakog izbora.

Na primjer,  dijete se igralo u pješčaniku u vrtiću s drugom djecom. Drugo dijete ga je gurnulo u pijesak i ono je posegnulo za njegovom igračkom i potrgalo ju od ljutnje. Ili ga je pogodilo pijeskom u oči. Predložite djetetu što sve može napraviti, zajedno razmišljajte i zapisujte što se sve može napraviti čak i ako dijete ne zna čitati. Ipak će naučiti tehniku.

  1. Tehnike nošenja sa stresom: duboko disanje, brojanje udaha i izdaha, brojanje unazad od 29, vježbanje, opuštanje, trčanje, joga, meditacija, glazba…

Jeste li spremni za novu stresnu situaciju? 😊

Iva Sambolek, mag.paed.soc

 

Oglas

Komentiraj

komentari