Kako se nositi sa svađama među djecom?

Prvi dio: dolazak prinove

Vjerujem da je, ako već imate barem dvoje djece, do svađa i tučnjava među njima došlo vrlo brzo. Vjerujem i da ponekad ne znate što biste drugo osim vikanja, oduzimanja igračke zbog koje se svađaju, slanja na ‘hlađenje’ ili prijetnji nekom posljedicom za takvo ponašanje. Imati dijete je lijepo, ali i vrlo teško, posebno kad su maleni. Kad malo bolje razmislim, ne postaje ni malo lakše ni kad dosegnu tinejdžersku dob.

No, nema straha, roditelji su tu da bi djecu odgajali, a ne odgojili baš onako kako su si oni zamislili i nikako drugačije. Treba shvatiti da su djeca zasebna bića, da ne možemo upravljati njima i kontrolirati ih onako kako smo si zamislili ili kako smo možda i započeli. Imamo potpunu kontrolu samo nad samima sobom, koliko god bi možda željeli drugačije. A kad je o svađama riječ, vratite se unazad i sjetite se kakvi ste vi bili sa svojom braćom i/ili sestrama. Vjerujem da nije uvijek bilo med i mlijeko. Možda je nekad bila i borba za opstanak!

Sad se možemo baciti na prvi dio članka koji se tiče pripreme djeteta za prinovu i kako što lakše preživjeti prve dane s malim djetetom i novorođenčetom.  Čitajte dalje! 😊 

Na dobrom su mjestu roditelji koji još uvijek imaju jedno dijete, a čekaju drugo. Pritom je važno s djetetom razgovarati o nadolazećoj bebi kao o stvarnom biću s kojim će se družiti, smijati, dijeliti igračke. Naučite ga o potrebama, pitajte što misli da beba sad osjeća, što želi, o čemu razmišlja. Otvoreno razgovarajte s njim o njegovim potrebama, brigama i strahovima. Objasnite mu kako će to sve izgledati, dobro i loše, realne situacije koje bi se mogle dogoditi kad dođe beba. Naučite dijete što smije, a što ne smije s bebom, npr. draganje, lagani i nježni dodiri, bez naglih pokreta, diranja usta, lupanja igračkama, dizanje bez nadzora i sl.

Dijete ne može samo od sebe znati kako se ponašati s novorođenčetom. Prisjetite se kako je vama bilo kad ste (ako ste) dobili malu seku ili brata, ili pak kako ste se osjećali u trenucima kad ste prvu bebu donijeli doma iz bolnice. Vjerujem da vam je barem jednom prošlo kroz glavu „A što sad?!“. Moguće da je tako nekako i starijem djetetu koje više neće biti jedino dijete, koje htjeli vi to ili ne, neće dobiti vašu potpunu pažnju i pozornost kao što je to dobivalo do sad. To je nešto što zahtjeva prilagodbu.

Ono što se pokazalo dosta dobrim je potaknuti dijete da vam pomogne oko bebe, kao neku „dužnost“ koju će on imati. No, neka to bude primjereno njegovoj dobi, ništa prezahtjevno, ali nešto što će mu omogućiti osjećaj ponosa da on/ona kao stariji/ja pomaže kako bi beba bila sretna i zadovoljna. Ponekad se teško toga sjetiti, ali dijete ne smijemo staviti po strani jer mislimo da je sve to izvan njegovih mogućnosti. Zbog toga se dijete može osjećati odbačeno, pa može doći do niza problema. Pokušajte i vidite kakvo je ponašanje vašeg djeteta. Možete puno toga prevenirati vrlo jednostavnim postupcima.

Bitno je pripremiti dijete, da ima okvirni plan i da zna što očekivati! Tako će biti lakše i njemu, ali i vama.

Iva Sambolek, mag.paed.soc.

 

Oglas

Komentiraj

komentari

Persil