Majčine brige i preispitivanja

Promatrati svoja najvoljenija mala stvorenja dok se bezbrižno igraju jedan je od najljepših majčinskih osjećaja. No, unatoč ljubavi koju nam pružaju, sreći koju nam donose, mame su podvrgnute strahu za svoju djecu i bezbrojnim ispitivanjem samih sebe. To nije ni čudno jer kada je riječ o najdražima, tu smo najranjiviji. Ta druga strana priče općenito ostaje u sjeni „sretnije“ strane o kojoj se više priča. Često zbog straha od neugodne situacije, osuđivanja i nerazumijevanja, majke ne žele započeti razgovor o tome ili prezentirati to kao problem koji ih muči. Kakogod, strahovi, dileme i preispitivanja prisutni su kod svake majke.

Na svom majčinskom putu žene se suočavaju sa bezbroj pitanja; dok su djeca bebe, prisutni su strahovi od bolesti, zaraza, strah od nezgode u kućanstvu, pravilne ishrane, spavanja… Iako su prvi trenuci/dani/mjeseci s bebom najposebniji, oni majku suočavaju s određenim šokom (pogotovo kod žena s prvim djetetom). No, vrijeme prolazi, djeca rastu i majka postaje svjesna da strahovi i brige neće nestati, štoviše, biti će ih sve više. Dijete je sada fokus njezina života, a brige su popratna konstanta.

Neki od nadolazećih strahova je briga od budućnosti; hoće li moje dijete biti sretno u budućnosti, hoće li odrasti u uspješne mlade ljude. Majka je svjesna da neće moći uvijek biti uz dijete, ali ta činjenica pomalo izaziva nervozu. Kada se odvojimo od te nervoze i sagledamo širu sliku, ipak znamo da je cilj odgojiti djecu u samostalne i zrele osobe. Osobe na koje ćemo biti ponosni, ali će uvijek biti naša djeca.

Neizvjesnost u raznim situacijama neizostavan je, neugodan element majčinstva.  Pogotovo u kombinaciji s osjećajem nekontrole kada dolazi do stresa. Primjerice, kada je dijete bolesno, kada ga nešto boli, kada je potišteno, kada se radi o promjenama, novim okolnostima (početak vrtića, škole)…

Osjećaj brižnosti nerijetko izaziva i osjećaje krivnje. Majke se neprestano preispituju i krive za nešto. Ne provodim dovoljno vremena s djetetom, prestroga/preblaga sam, pogrešno sam odlučila što će dovesti do krivih posljedica; majčina preispitivanja ne staju. Ona se s njima budi i s njima liježe. Vjerojatno nisu kod svake žene jednako intenzivne, ali zasigurno svaka mama ima svoj dnevni trenutak preispitivanja. U takvim se trenucima često slijedi povjerenje srca, to je „onaj osjećaj“ koji se naziva intuicija. Pa ne kaže se uzalud da je majčinska intuicija najjača i najtočnija.

Svaka majka želi biti savršena, želi pružiti najbolje od najboljeg svojem djetetu. I to je prirodno, dijete je njezin najveći životni ponos. Strahovi i propitivanja su normalni, ali trebamo dopustiti da ih svakodnevne pozitivne situacije nadvladaju.

Mame, prestanite se kriviti! Jedan citat kaže: „Have no fear of perfection – you will never reach it.“ (S.D.) Ne može se dostići nešto što ne postoji J Svaki roditeljski odnos s djetetom  je jedinstven i savršen sam po sebi. Kao i situacije koje prolazite, stvari koje radite s njima… Živite svoje jedinstvene trenutke sa svojim mališanima i nemojte žaliti za ničim. A kada vas obuzme strepnja, razgovarajte s djetetom, gradite čvrsti odnos, gradite štit od strepnji. I budite konstantni, jer djetetu je konstantno pružanje njege i ljubavi bitnije od „najboljeg“.

Uživajte. Jer, nije li najmanje što dugujete daru roditeljstva uživanje u njemu?

Jelena Ivančić

Oglas

Komentiraj

komentari