Prirodno stanje, poremećaj ili nešto treće, teško je reći. Za znanstvenike nema dileme, radi se o poremećaju u centru za emocionalnu kontrolu.
Svi smo se našli u toj situaciji, posvađamo se s voljenom osobom i onda sjedimo, u tišini za stolom i jako nas živcira kako druga osoba žvače. Postoji i druga grupa ljudi koju žvakanje drugih ljudi uvijek izbaci iz takta. Bilo gdje – na poslu, u školi, na fakultetu, u tramvaju…
Ljudi kojima to iskreno ide na živce i u njima izaziva svakakve reakcije, imaju psihički poremećaj koji se zove mizofonija, a to je potvrđeno i u istraživanju provedenom na jednom američkom univerzitetu.
Mizofonija je kategorizirana kao poremećaj još 2011. godine i objašnjava se kao mržnja prema zvukovima žvakanja, konzumiranja hrane, glasnog disanja pa čak i stiskanja kemijske olovke.
Sve što se ponavlja po istom obrascu, ljude koji pate od ovog poremećaja jako izbacuje iz takta. U njihovim mozgovima primijećene su određene nepravilnosti u centru za emocionalnu kontrolu. Ukratko, to znači da će ljudi biti pod velikim stresom kad čuju određene zvukove – “okidače” već prethodno navedene. Ubrzavaju se otkucaji srca, pojačava znojenje, stvara nervoza, kipti bijes…
Kako se u izvještaju navedenog istraživanja ne spominje pomoć ili neki lijek, za pretpostaviti je da, kako se radi o psihičkom poremećaju, valja potražiti pomoć liječnika, koji će vrlo vjerojatno prepisati nešto za smirenje ili jednostavno čepiće za uši. Od prirodnih pomoći, koje možemo prakticirati i bez konzultacije s liječnikom, su svakako neke od lakših tehnika disanja, čitanje ugodnog štiva i slično. Najveća pomoć je određena doza tolerantnosti u odnosima koja ne dovodi do uznemiravanja živčanog sistema, pa tako ni do posljedica koje to uznemiravanje nosi.
M.Z.
