Može li laganje biti znak budućeg uspjeha djeteta

djeca i laganje

Ako uhvatite svog velikog bebača u maloj nevinoj laži, opustite se. Možda odgajate budućeg bankara ili inženjera.

Naime, novo istraživanje je pokazalo da 2-godišnjaci koji su sposobni brzo razmišljati i smisliti laž ili varku, zapravo imaju brzorazvijajući mozak i vjerojatno će odrasti u vrlo uspješne ljude.

Ne treba brinuti – Što je laž uvjerljivija, to će dijete biti bistrije i mudrije u kasnijoj dobi, odnosno bolje će se suočavati sa životnim izazovima. Laganje je proces koji zahtijeva od mozga da manipulira informacijama.

Laganje je povezano s regijama mozga koje omogućavaju razmišljanje na višem nivou. Isto tako, laganje je česta pojava među malenima. Oni koji imaju bolji kognitivni razvoj lažu bolje jer mogu prikriti svoje laži.

Ipak, roditelji se ne moraju brinuti da će njihov mali lažljivac kad odraste postati pravi prevarant, jer za to ne postoji nikakav naučni dokaz. Štoviše, ako uhvatite maleno u laži, iskoristite to kao dobru podlogu za učenje o iskrenosti.

Ne smijete ga udarati ili vikati na dijete, već razgovarati s njime koliko je važna iskrenost, a koliko je laganje negativno. Nakon osme godine šanse za takve razgovore bit će sve rjeđe.

Kada reagirati – Djeca mlađa od pet godina koja povremeno kažu neistinu, zapravo se upuštaju u normalno ponašanje za svoju dob, smatra i udruženje pedijatara. Oni jednostavno zamagljuju granicu između stvarnosti i mašte, a to u najvećem broju slučajeva nije uopće ozbiljan problem.

Kada starije dijete ili tinejdžer naočigled laže, roditelji bi svakako trebali razgovarati s njime o razlici između izmišljotina i stvarnosti. Pedijatri predlažu i da roditelji s djecom razmotre alternative laganju, a najbolja je – govorenje istine.

Tko koliko laže – Procjenjuje se da laže 20 % dvogodišnjaka, oko 50 % trogodišnjaka i oko 90 % četverogodišnjaka.

Kako stoji u istraživanju, djeca su najsklonija laganju u dobi od 12 godina, kada gotovo svako dijete kaže neku izmišljotinu. Do 16. godine laganje se ponovno smanjuje na 70 % djece i opada s daljnjim odrastanjem.

Rezultati ovih istraživanja upućuju na to da se djecom treba baviti još više nego što to činimo do sad kako bi bili u toku sa svim njihovim fazama odrastanja kao promatrač, edukator i korektor.

M.Z.

Oglas

Komentiraj

komentari