Nikada ne podcjenjuj prirodu!

Ja sam vam jedna od onih matera koja će pet puta provjeriti, pa opet ponekad piknuti prstom u kakicu. No, na greškama se uči. Zaista mogu reći za sebe da sam opušteni tip roditelja, no to ne znači da neću pomno razmisliti što za moje dijete nije dobro ili obratno. Svi mi ponekad krivo odlučimo, pa kasnije razmišljamo kako ćemo sa drugim drugačije. Nisam pobornik modernih trendova, no priznajem da ipak ovo novije doba donosi puno više pozitivnijih promjena u pogledu zdravijeg odrastanja djeteta, no kao i da je za to već vjerojatno i nažalost prekasno. Priroda nam vraća puno brže, nego smo je mi povrijedili. Zaista je osvetoljubiva.

Imam ih troje. Najstariji ima dvadeset i tri, najmlađi će skoro tri. Nekad sam uz urlik “ne diraj toooo!!!!” bacala sve što nam je palo na pod. Sad ponekad niti prigodno ne puhnem u keks ili komad jabuke, samo dobacim “sve ok, čistila sam pod prije pet minuta”, besramno lažući sebi i svima oko sebe. Mislim da je manja šteta da se naždere tih bakterija, nego da ga danas štitim od njih.

Nekada sam dijete nosila u klokanici okrenuto leđima prema sebi. Sa najmlađim sam isprobala tri najmodernije i ergonomski najispravnije nosiljke na svijetu i nosila ga prema sebi. Baš me zanima kako će se to obojici odraziti u starosti. Ovaj stariji je još uvijek uspravan, nema problema sa kukovima, kralježnicom, protocima i ostalim hrskavicama u tijelu. Možda zato jer je u školu nosio sedam knjiga, a ne sedam kilograma knjiga.

Pretpostavljam da najmodernija elastična marama neće imati nikakvih pozitivnih utjecaja na kralježnicu moje bebe koja mora biti u obliku slova C, dok će na tom C nositi sedam kilograma udžbenika u svojoj sedmoj godini života.

Najstarijem sam također keljila te odvratne Pampersice na rit i kiflu. To je tada bilo nevjerojatno IN. Osim Pampersa i Moltexica, druge nisu ni postajale. Kakve tetre. Pa djeci ćeš bubrege i jajnike u tim mokrim pelenama ubiti. Najmlađi je pak koristio najfinije platnene pelene. Bubrezi su mu još u funkciji, no on će vjerojatno ostati i plodan, za razliku od najstarijeg, kojem su testisi konstatno bili grijani jedan stupanj više nego što bi trebalo. Pa hajde, vidjeti ćemo i to.

Nije da je on prije dvadeset i tri jeo nešto zdraviju hranu i da su kupovne kašice bile samo mit koje su se eventualno mogle kupiti izvan granica lijepe naše. Pogotovo tih poratnih godina. Ako će nešto uticati na plodnost ovog najmlađeg, sigurna sam da ga nošenje tih platnenih pelena neće spasiti. Prije da će mu plivače ubiti ovaj naš divan zrak i priroda okružena elektranama, nuklearkama kojima povremeno pobjegne viška radijacije i hrana iznikla od iz ove pesticidima i raznim otrovima preorane zemlje.

E sad, koja je poanta svega ovoga što pišem. To, da koliko se god trudili, možda je za sve prekasno. To, da se ne isplati po raznoraznim grupama svađati sa drugim mamama koja je metoda odgoja najbolja, koja je nosiljka najbolja, koliko dugo treba dojiti, gdje kupovati povrće, koliko su slatkiši otrov ili ne.

To je gubljenje vremena i time direktno utičete kontra toga što zagovarate ide sve u propast. Ako želite zaista pomoći da vaše dijete živi veselo i zdravo, držite se činjenica i tako ih i živite. Nije da ne trebate poticati druge na pozitivne promjene, no agresija u bilo kojem obliku, pa i verbalnom, nikada nije dala pozitivan rezultat.

Mogućnost da vam dijete postane neplodno nošenjem jednoratnih pelena je niska. No ako uzmete u obzir da se samo jedna takva pelena u prirodi razgrađuje do 600 godina, ipak razmislite što im činite. Platnene pelene neće uzrokovati takvu vrstu posljedica, no pranjem trošite više vode čiji izvori isto nisu nepresušni, koristite razne deterdžente koji odlaze ponovno u prirodu. Dugoročno, opet niste učinili ništa dobro. E to je poanta svega. Nitko od nas ne razmišlja dugoročno kad je priroda i vraćanje duga u pitanju. Zato drage mame, nema smisla nikakva rasprava po raznim grupicama, već samo jedan pogled na sebe i svoja četiri zida i odluka – od danas ću početi od sebe, a ne od drugih. I da ne zabrijete. Ovaj tekst nije posvećen vama. Posvećen je onim mojim prijateljicama koje su to učinile. A ima ih. I zato znam da za naš planet ima nade. Hvala mojoj D. koja me potakla da postanem vegeterijanac i da shvatim koliko mesna industrija ubija moje dijete. Nisam još odrasla po tom pitanju, ali rastem. Hvala mojoj M. koja mi je pokazala benefite platnenih pelena i hvala E. koja me naučila kako praviti prirodne deterdžente, koje na žalost još uvijek rijetko radim i koristim. Hvala P. što sasvim prirodno uzgaja svoje voće i povrće i uvijek mi ga nadijeli šakom i kapom. Hvala jednom muškom M. koji me naučio iskorišteno ulje umjesto u sudoper, točiti u boce i nositi na zeleni otok. I veliko hvala mojoj srednjoj sestri koja je imala veliki utjecaj da moja obitelj krene odvajati otpad. Papir posebno, plastiku posebno, bio otpad posebno, ostalo posebno. Znam da moji koraci nisu veliki, ali su koraci prema naprijed. Znam da još moram puno raditi na sebi i radim. Znam da ako svatko krene tim koracima, zajedno smo učinili puno.Znam da mnogi ismijavaju moj trud i ustrajnost u svemu tome, no ja sam nepokolobljiva osoba kada je ovaj naš planet i moja djeca u pitanju. Razmislite i vi malo o tome i krenite malim, ali sigurnim koracima i unaprijed vam svima hvala na tome u ime moje i vaše djece.

Tihana Kunštek

Midas

Komentiraj

komentari