U tišini i s lijepim pogledom na maslinik pišem ovu recenziju. No, moja tišina je nešto drugačija od one na koju je naviknuo mladi bračni par koji je dobio dijete s autizmom.
U knjizi se slikovito opisuju problemi s kojima se suočava dječak, koje probleme je imao kao mlađe dijete, kako se razvijao taj problem i kako je sada, koje su zabrinutosti za njegovu i njihovu budućnost, kao obitelj. Čitatelji bez nekog predznanja o autizmu mogu pratiti radnju i shvatiti o kakvom se tu problemu radi. Duboko emotivna obiteljska drama pogodit će vas najviše zato jer ćete čitajući knjigu spoznavati mnoge stvari iz njihove prošlosti koja će malo osvijetliti sadašnju situaciju, te zašto je jedan roditelj učinio to što je učinio, premda ste ga na početku možda i krivili zbog takvog postupanja.
Autor romana postigao je da savršeno lako zamislim njihovu obiteljsku situaciju i duboke osjećaje koje imaju za svoje dijete. Izvanredno napisana knjiga za sve koji žele saznati više o autizmu, ali i za sve one ljude koji jednostavno žele pročitati malo drugačiju knjigu. Knjiga nipošto nije priručnik za roditelje djeteta s autizmom, ali može pomoći u boljem razumijevanju što se sve može kriti iza te dijagnoze u jednoj običnoj obitelji.
Jem Lester koji je napisao ‘U tišini’ u stvarno životu ima autističnog sina i zato vjerno prikazuje situacije s kojima se suočavaju roditelji djece iz spektra autizma. Dobitnik je nagrade City University Prize for Fiction, koju dodjeljuje prestižna londonska agencija “Peters Fraser i Dunlop”.
“Impresivan roman koji vjerno prikazuje svakodnevne napore s kojima se suočavaju roditelji autistične djece, dok čitatelja istovremeno vodi na vrtoglavu vožnju toboganom emocija tuge, veselja i gnjeva.” Guardian
Za kraj, autor nam daje jednu predivnu poruku koja mi je još uvijek u mislima, „Moraš voljeti sebe da bi mogao voljeti nekog drugog“.
Često zaboravimo da sami sebi moramo biti važni, da moramo zadovoljiti svoje potrebe i biti sretni i zadovoljni u životu, kako bi mogli tu sreću dijeliti s drugima i pomagati drugima, odgajati djecu. Kakvu poruku šaljemo djeci ako smo zapeli i ostajemo u lošem braku bez ljubavi, zbog „djece“? Kakvu poruku šaljemo djetetu ako radimo posao koji ne volimo, svaki dan odlazimo tamo, svaki dan kukamo i žalimo se kako nam je loše, a pri tome ništa ne poduzimamo da bi nam bilo bolje?
Uzmite svoj život u svoje ruke, sami ste krojači svoje sudbine i svakako pročitajte ovu predivnu knjigu koju možete naći na stranicama nakladnika Znanje.
Iva Sambolek
