Prepoznajemo li neki talent kod djeteta

Svaki roditelj misli da je njegovo dijete posebno i darovito. Neki se hvale kako je njihov mališan rano prohodao, drugi kako je njihovo dijete rano progovorilo, rano naučilo čitati ili kako kćerka predivno pjeva.

Dijete može biti talentirano u jednoj ili više područja. Jedna od zabluda je da talentirano dijete mora biti uspješno u svemu. Tako, ako pokazuje sklonost za matematiku, ne mora biti stručnjak za jezike. Nadarena djeca su i dalje djeca i ne moraju biti savršena. Nadarenost ne podrazumijeva uvijek i odgovornost, urednost, uglađeno ponašanje i slično.

Uzrok i posljedica- U predškolskom uzrastu se za samo vrlo mali broj djece može govoriti o talentiranosti u punom smislu te riječi. Primjerenije je govoriti o potencijalnoj talentiranosti. Takvi maleni su u mnogim aktivnostima bolji od svojih vršnjaka, neke sposobnosti se kod njih pojavljuju ranije nego u ostalim uzrastima, pa su radoznalija, bolje povezuju stvari i pojmove, pokretljivija su i slično. Neki od pokazatelja nadarenosti u predškolskom uzrastu su:

Ako dijete ranije prohoda i progovori ili pokazuje rano zanimanje za slova, pojam broja i vremena, brzo uči pjesmice i recitacije, znatiželjno je, može strpljivo saslušati dugu priču, ima izražen smisao za humor, razumije uzrok i posljedicu, odgovara na pitanja i izvršava složene zadatke prije druge djece istog uzrasta.

Predispozicije i poticaji- Za darovitost su potrebne i biološke predispozicije, ali da bi se naslijeđeni potencijali razvili, vrlo je bitan i utjecaj okoline. Roditelji trebaju omogućiti djetetu da razvije pozitivnu sliku o sebi, pružiti mu priliku da se samostalno koristi svojim sposobnostima, vještinama i znanjima.

Talentirana djeca su znatiželjna i tu ih ne treba sputavati. Roditelj treba i sam modelirati ponašanje koje želi razviti kod djeteta, pa je korisno da vas ono vidi kako čitate knjige i bavite se drugim zanimljivim i kreativnim aktivnostima.

Svakako im treba pružiti i okolinu bogatu interesantnim sadržajima u kojoj će moći izraziti svoje potencijale. Roditelji nikako ne bi trebali forsirati dijete, odnosno pokazivati prevelika očekivanja od njega. To može samo negativno utjecati na njegovu motivaciju.

Drugim riječima, naše dijete treba punu pažnju i brigu. S jedne strane tako razvijamo dobre emocije i karakterne osobine, a s druge strane upućujemo ga u odnos s okolinom kroz odgoj i načine ponašanja, te pratimo njegov interes za pojedina područja kao potencijal darovitosti u kasnijoj fazi odrastanja.

M.Z.

Oglas

Komentiraj

komentari