Dok se polako smiruju dojmovi na Lady Gaginu izvedbu pjesme Till ti Happens to You na dodjeli Oscara na površinu počinju isplavljati novi slučajevi zlostavljanja žena. Javnost je zgoržena takvim postupcima te nerijetko viđamo članke povezane s tom temom.
I dok zgroženo komentiramo kakav je to svijet preko granica naše domovine, zaboravljamo da slučajevi zlostavljanja žena nisu nepoznanica unutar istih.
Tako prema službenim podacima Ministarstva unutarnjih poslova zabilježeni su sljedeći podaci o seksualnom nasilju:
od 2000. do 2010. godine ukupno je prijavljeno 6625 kaznenih dijela seksualnog nasilja čije su žrtve uglavnom žene (90% slučajeva prema službenim podacima MUP-a) u dobi od 19 do 30 godina (43%); od kaznenih djela najčešće su bludne radnje 34% (2252 djela), silovanje 15% (958 izvršenih djela te 270 pokušaja silovanja), zadovoljavanje pohote pred djetetom ili malodobnom osobom 14% (921 djelo), spolni odnošaj s djetetom 10% (677 djela) dok su ostala kaznena djela zastupljena s manje od 10%.
U prosjeku se godišnje prijavi između 90 i 150 silovanja, no prema nekim stručnjacima na jedan prijavljen slučaj silovanja ili pokušaja silovanja postoji 15 do 20 neprijavljenih što znači da godišnje postoji 7500 i više žrtava seksualnog nasilja o kojima nitko ništa ne zna. Moguć razlog zašto je situacija takva može biti strah od počinitelja, nepovjerenje u nadležne institucije, sram i strah da im bližnji neće vjerovati te da će ih društvo stigmatizirati, dugi sudski postupci i niske kazne za počinitelje (minimalna kazna je godina dana, a sudski procesi u prosjeku traju po šest godina)…
Iako UNICEF-ova analiza Hrvatsku predstavlja kao primjer zemlje koja je uvela sveobuhvatne pravne promjene, odnosno skup mjera za borbu protiv nasilja nad ženama, posebno unutar obitelji, realnost je drugačija što potvrduju sljedeći primjeri:
– Mladić je 2012. godine na tulumu u Podstrani silovao i pokušao ubiti djevojku (koja i danas zbog tog ima niz zdrastvenih problema). Nakon tri godine suđenja, na dan kada je trebala biti izrečena, presuda je odgođena zbog “kontradiktornosti u dokazima”;
– U Zadru, 2013. godine, petorica muškaraca silovala je maloljetnicu. Prema mještanima, ono što ih najviše uznemirilo jest činjenica da je kazneno djelo okarakterizirano kao spolni odnos bez pristanka, a ne silovanje jer je jedan od optuženih brat policajca, a kazna je blaža za taj zločin. Nadalje, javnost je šokiralo i puštanje dvojice optuženih iz pritvora kako bi, unatoč tome što su učinili, mogli pohađati nastavu; sama optužnica za silovanje je podignuta više od pola godine nakon užasnog događaja;
– Prošle godine Vrhovni sud RH poništio je odluku Županijskog suca i nakon četiri mjeseca zatvora pustio na slobodu zadarskog organizatora koncerata i glazbenih događanja koji je bio osuđen na pet godina zatvora zbog silovanja maloljetne ženske osobe;
– S portala dnevnik.hr prenosimo sljedeću izjavu zlostavljane žene: “Vezao me za radijatore, pokazivao mi kako je na Golom otoku, kako je u samici, preko zime tjerao me da spavam gola na balkonu, gdje sam dobila smrzotine, danas nemam osjeta u prstima.”
Pogrešna je predodžba da se osim političkih problema ništa loše ne događa kod nas već samo na TV-u i u drugim zemljama. Možda nismo veliki kao Kanada, SAD, Njemačka ili Rusija, ali nasilje nad ženama i djecom nije nepoznanica u našoj državi. Štoviše, po statistikama svaka treća žena preživi neki oblik nasilja, sudski procesi traju predugo, a kazne su premale za psihičku i fizičku bol proživljenu za vrijeme zlostavljanja kao i za vrijeme sudskog procesa i primoranosti ponovnog proživljavanja događaja koji su i ovako traumatični, susjedi ne poduzimaju ništa iako znaju za zlostavljanje, država ne nudi nikakvu pomoć onima koji nemaju sredstava pomoći sami sebi, a žrtve su te koje nose biljeg sramote na sebi, a ne zlostavljači.
Anna-Maria Križanac
