Sve veći broj jednoroditeljskih obitelji

Razgovarali smo sa Ivom Jovović, izvršnom direktoricom Udruge Let za unapređenje  kvalitete života

S obzirom da se procjenjuje prema zadnjoj procjeni stanovništa koja je rađena 2011. godine oko 15 % jednoroditeljskih obitelji od ukupnog stanovništva, prema Vašem mišljenju koliki je postotak danas jednoroditeljskih obitelji?

Ta brojka se neminovno povećava jer se prema mom mišljenju sve veći broj žena odlučuje samostalno brinuti o djeci još za vrijeme trajanja trudnoće te naravno povećan je i broj samih razvoda. Teško ćemo znati točnu brojku prije sljedećeg popisa stanovništva odnosno ukoliko ne provedemo nacionalnu studiju.

S kojim točno problemima se samohrani roditelji najviše susreću u svom svakodnevnom životu?

To su problemi ekonomske naravi, ja bih čak rekla i pitanje samog preživljavanja. Zatim organizacije vremena jer jedan roditelj skrbi o djetetu i ako nema „baka servis“ mora dijete voditi sa sobom i kod doktora te još uvijek u društvu postoji određena stigma vezana uz razvode – da je osoba neuspješna jer evo čak ni brak nije uspjela održati! Samohrani roditelji se žale da zbog manjka vremena i navedene stigme gube socijalne veze i uspostavljene kontakte sa svojim prijateljima, članovima obiteljima i sl.

Prema obiteljskom zakonu jednoroditeljske obitelji su naznačene pod jednom kategorijom, a ustvari tu je riječ o više kategorija poput rastavljenih roditelja, samohranih roditelja koji su otpočetka samohrani roditelji i samohrani roditelji čiji je pratner preminuo. Zašto je tomu tako? Objasnite zašto je bitno razdjeliti kategoriju samohranog roditelja od rastavljenog roditelja?

Zakon o socijalnoj skrbi definira samohranog roditelja koji sam skrbi i uzdržava svoje dijete. Ta definicija ne uključuje razvedene roditelje jer drugom roditelju nije oduzeto roditeljsko pravo.  S obzirom da su neka socijalna prava vezana uz tu definiciju, samohrani roditelji koji su razvedeni, a drugom roditelju nije oduzeto roditeljsko pravo nemaju pravo prednosti pri upisu djeteta u vrtić, nabave školskih udžbenika i sl. A u praksi se dešava da taj drugi roditelj nije vidio svoje dijete godinama, niti plaćao uzdržavanje.

Koja europska država po Vašem mišljenju je primjer države sa kvalitetnim obiteljskim zakonom koji štiti prava samohranih roditelja?

Kada govorimo o pozitivim primjerima to su definitivno skandinavske zemlje koje imaju dobru mrežu vrtića, rad vrtića u dvije smjene, mogućnost da roditelji rade od kuće, fleksibilne roditeljske dopuste (dio dopusta se koristi dok je dijete manje pa se vrate na posao i onda se ponovo vrate na roditeljski dopust) i sl.

Obzirom da je Europski parlament donio deklaraciju za zaštitu samohranih majki, kakvo je stanje kod nas po pitanju zakonodavnih mjera koje štite prava samohranih majki. Konkretno, koje olakšice samohrana majka ima u Hrvatskoj ne uzimajući u obzir olakšice koje ima svaka rastavljena majka?

To je definirano Zakonom o socijalnoj skrbi što se tiče naknada sa državne razine te jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju još neke dodatne mjere socijalne zaštite. To naravno ovisi o ekonomskoj snazi pojedine općine, grada odnosno županije.

Što se tiče Zakona o socijalnoj skrbi, osnovica za zajamčenu minimalnu naknadu (ZMN) i u zadnje vrijeme vaučeri za struju je veća za samohranog roditelja, a čim primaju ZMN imaju pravo na podmirenje troškova stanovanja od strane svoje općine i grada, troškove ogrjeva, zatim trošak jednokratnih novčanih pomoći – nabava udžbenika, pomoć pri pokrivanju školskih obroka i sl.

Razgovarala Ana Mišić

Midas

Komentiraj

komentari