Valentinovozacija

Meni je brate, sve to malo prenapuhano. Kakav dan zaljubljenih? Ma ok, obilježavamo dane svega i svačega, možemo i taj dan. No čemu darivanje? Ne bi li u jednoj vezi koja traje nekoliko mjeseci ili nekoliko godina, zaljubljenost trebala već prijeći u čistu ljubav i poštovanje, toleranciju, kompromise i međusobno razumijevanje?! Čemu tolika histerija oko toga, hoće li on zaboraviti taj dan i što ćemo dobiti na poklon. Jasno mi je da žene drame oko toga, ako muž ili momak apsolutno nikada ne poklanja dovoljno pažnje, pa je sad Valentinovo, dan kada će se sjetiti da postojim. No ako imate zdravu vezu, onda vas vjerojatno daruju i onda kada nije Valentinovo. Meni se darivanje uopće ne mora svoditi na materijalno. Može to biti i samo poljubac sa nakanom. A može i onako, bez veze. Nekako me taj dan podsjeća na očajne kućanice i samohvalu, ljepljenjem statusa po FB zidovima. Ja sam dobila narukvicu, ja čokoladu, ja cvijeće… kenj, ser, bla, truć i ostale patetične kenje. Uvijek mi se u glavi pojavi ista pomisao kad shvatim da sam se probudila na Valentinovo: „O Bože, idem izgooglati neku extra čokoladu i sljepiti je na zid, kao fool, dobila sam je i ja!“. Naravno, nikada to ne učinim.

Moj baš i nije neki „čovjek od darivanja“. Ja sam sretna kada se sjeti mog rođendana. I eto zgode.

Dođe taj dan u prosincu, dignemo se nas dvoje ujutro, ode on u kupaonu, rekoh ok, nije oprao zube, pa neće odma’ da me ljubi. Izađe on, u kupaonu uđoh ja. Rekoh ok. Ja nisam oprala zube, neće odma’ da me ljubi. Vozimo se na posao, šutim ja, šuti on. Izbaci me ispred firme, ovlaž poljubac i ono „čujemo se“. Svatih, pa on je zaboravio na moj rođendan.

Dođe on u svoj ured i čuje mog bratića s kojim radi u istoj sobi, kako razgovara na telefon i čestita nekome rođendan. „Kome je danas rođendan?“, upita. „Gdje jedemo i pijemo?“ „Pa tvojoj ženi, budalo!“, kaže moj rod rođeni. Ovaj se flisne po čelu, proguta šesnaest knedli i mahnito počne razmišljati kako da ispravi situaciju. To veče smo imali divan izlazak na obilnu večeru, uz najskuplje pivo koje sam ikada pila u životu, plus naušnice. OK, iskupio se. Eto, to je moj suprug. Zaboravljivi seronja, sa izvanrednom mogućnošću ublažavanja sranja, udarajući tamo gdje sam najosjetljivija. Na dobru klopu.

No, nisam ni ja nešto žena od obilježavanja „važnih“ datuma. Ja radije iznenadim baš onako nenadano. Ostavim mu čokoladu pod jastuk kad se najmanje nada. Nabavim ulaznice za hokej kad se najmanje nada. Više volim takvo darivanje, nego obilježavanje darivanjem.

No on je druga priča. On generalno ima problema sa darivanjem. U stvari, totalno je darovateljski retardiran. Da mu netko da zadatak da bude romantičan, poginuo bi u traženju načina.

Sjedi tako moj zakoniti jedan dan sa ekipom poslije posla u birtiji. Zarundali oni, oteglo se to do navečer. Oko 10 navečer, u kafić ulazi bivši šef zakonitog, pa ga upita: „A što silo nečista radiš ovdje na Valentinovo? Odi ženi kući! Radi Konzum na Črnomercu i kupi joj čokoladu.“ Ovaj moj opet problijedi, proguta osamnaest knedli i trinaest se puta oznoji. „Valentinovo, za Boga miloga! To žene valjda ne opraštaju ni na vlastitom sprovodu!“, pretrne.

Ležim ja, gledam Zakon brojeva, ponoć se bliži. Kad li odjednom neka buka. Netko pokušava pogoditi ključ u bravu, pritom jedno osam puta udari pokraj brave, pa dvanaet puta opsuje. Nakon dvije, tri minute, ono ipak uđe u stan. Uletava u spavaću sobu, tako da vrata sobe udare u ormar, odbiju se od njegovog čela i još jednom udare u ormar. Smiješak od uha do uha, sjedanje na krevet tako da ja tri puta odskočim do stropa. Zagrljaj od kojeg bi i Hulk izdahnuo momentalno, uz zadah ustajalog vina i ćevapa s lukom od ručka, kojeg bi se i Super Hik posramio. „Sretno ti Valentinovo!“, podrigne on i tutne mi bijelu masnu vrećicu u ruke. Otvorim vrećicu, para mi poprži dlačice nosa, obrva i trepavica, a slastan miris ispuni mi nozdrve, one pune spaljenih dlačica. Otvorim kremaste kutije od stiropora, u jednoj giros sa piletinom i blagim umakom, u drugoj pohani sir sa tartarom. „Biraj!“, drekne on, ne skidajući najšarmantniji osmijeh s usana. Vi bi tome odoljele? Ok, seksa nije bilo, što zbog prepunih trbuha, što zbog onog zadaha, ali da mi nije sjelo k’o Muji šamar, lagala bi.

I tako vam se mi obično darujemo. Ja nenadano, on očekivano. U zadnji tren, uvijek sa genijalnim izgovorom i još boljim poklonom.

I dok sam ja ovaj tekst nakucala u petak, stigla u međuvremenu i ta nedjelja. I mene ujutro dočeka na krevetu moja omiljena bombonijera. Eto! I što sad. A ja čovjeka proglasila romantično zaostalim. Brisati i ponovno pisati ili uzeti u obzir ovo kao jedan prekrasan izuzetak. Neka bude tako. Vidjeti ćemo. Izgleda da za njega ipak nije kasno. Uostalom, iskočila mi slika pod rubriku „dogodilo se na današnji dan“, kako sam ipak 2013. dobila romantičnu večeru u Marineru. Mesna plata, masni krumpirići i hrpa luka. Baš smo se našli i baš si odgovaramo. Ne treba nama dvoje Valentinovo, da to znamo čim se pogledamo.

No nekako mislim da smo najbolji poklon oboje dobili lani, na čistu srijedu. Doduše to nije dan za darivanje, no kao što sam rekla. Ja darujem kad mi dođe. Volja, ćef, trudovi – kako god. Njega, sebe, druge – svejedno. Lani na čistu srijedu, moj suprug je dobio najljepši i najvrijedniji poklon ikada. Nakon 10 dugih godina čekanja i nadanja, u naručje je primio svojeg sina. Ja sam taj dan prvi puta u životu od njega dobila buket cvijeća, biran zaista s ukusom i ljubavlju, a on od mene, od mog tijela i duše, mali, mirišljavi, cendravi smotuljak. Eto, to je ljubav i smisao ljubavi. Kakvo Valentinovo? Darujte se svaki dan. Poljupcem, zagrljajem, toplim riječima, poštivanjem. Iznenadite svoje voljeno biće kad se najmanje nada. Ostavite mu papirić da ga volite, koji će pročitati kasnije na sastanku, kada ga tražeći maramicu napipa u džepu. Čokoladu ispod jastuka kad je loše volje, da mu umiri san. Jastučić prije nogometne utakmice, da mu se rit na stadionu ne prehladi. To je ljubav, to je razlog da u sebi uvijek imate zaljubljen pogled, kada ga usmjerite prema onome koga volite.

Tihana Kunštek

Oglas

Komentiraj

komentari