Možda najveća greška u odgoju djeteta popustljiv je odgoj ili maženje. Pritom se ne misli na iskaz i pružanje ljubavi, nego na pretjerano pomaganje ili pretjerano opraštanje. Često nakon što izgube strpljenje s razmaženih djetetom, roditelji se okreću još jednom obliku neispravnog odgoja – postanu prestrogi. Kako bi odgojne metode postale uspješne, roditelj se mora samokritički odnositi prema greškama, ali i imati povjerenja u vlastito dijete.
Što činiti kad se tako nešto dogodi? Naravno, teško je dati općeniti savjet i sigurno je lakše ‘popraviti’ stvar dok je dijete manje. Kad su djeca starija, situacija je kompliciranije, ali ne i nepopravljiva. Kao i uvijek, sve ovisi o roditelju i njegovoj sposobnosti i želji da se popravi i prizna grešku. Priznanjem pogreške, roditelji često misle da gube autoritet, a time i dominantnost u odgoju. Djeca tako ne promišljaju već stječu dojam da imaju ravnopravnijeg ‘sugovornika’. Pogotovo ako je pojašnjenje pogreške suvislo i jednostavno pojašnjeno.
Znamo da nismo savršeni i to djeca moraju naučiti, ali da smo im, ili bi barem trebali biti, najbolji učitelji jednako je istina.
Što bolju komunikaciju uspostavimo s djetetom, primjerenu dobi u koje se nalazi, rezultati odgoja će biti bolji, neće oscilirati iz strogosti u popustljivost, blagost i obratno, već biti određena konstanta iskrenosti i istine jednih prema drugima.
M.Z.