10.07.2017. – Negdje sam davno pročitala da se svi ljudi po temperamentu dijele u četiri kategorije. Kolerike, sangvinike, melankolike i flegmatike. Isto vrijedi i za sve sudionike u prometu. Pješake, bicikliste i sve ostale vozače raznoraznih prometala. No njih su “skresali” na samo tri. Kolerike, melankonike i flegmatike. Sigurno ste puno češće zapazili kolerika za volanom u ovom našem prometnom kaosu koji mili i cvili gradom, nego flegmatika ili melankonika. Ipak smo mi Zagrepčanci face koji znamo voziti automobile, za razliku od ostatka svijeta.
Vozači koji vole popiti pokoju čašicu se obično prepoznaju u kategorijama melankonik ili kolerik. Ili su sasvim cool, pjevuše za volanom, ne primjećuju svoju neposrednu okolinu, razmišljaju kako su u tako dobrom stanju da su slobodno mogli još jednu popiti s kumom prije odlaska, smiju se priglupim crtama na cesti koje vrludaju k’o ona mineralna u gemištu i pješacima koji trče ispred njih ko’ kokoši, bacaju se u jarke i viču pogrdne riječi. Uz mrmljanje Rozgine „Gospe moja“ pokušavaju dokučiti zašto ostatak svijeta viče „GOSPE MOJA!“ dok jednom rukom frče volan, siječe zavoj k’o laser salo, kači lijevim kotačem rinzol i čudi se k’o pura dreku kakav ovo točak juri ispred njega, dok se zabija u drvo susjeda Štefa i jabuke mu namlate prednju šajbu i haubu. Izlazi iz auta sasvim zbunjen, prebacuje se u flegmatik mode, slegne ramenima, zahvali Gospi kojoj je do maločas pjevao što čuva budale i pijance, pokušavajući rezimirati u koju kategoriju je sam sebe strpao. Razmišlja što će mu njegova kolerično – histerična žena reći i snuždeno zove HAK.
Ili, oni drugi. Kolerici. S njima, eto imam nešto više iskustva, prvenstveno steknutog sjedeći na mjestu suvozača i upijajući svaki urlik svog sasvim smirenog supruga, jer on je smiren, a svi oko njega su debili, idioti i luđaci i znaš, teško je ostati normalan uz ovakve vozače, po ovakvoj sparini. Pokušavam birati riječi kojima bi opisala ovu vrstu sudionika u prometu, no nekako si mislim, biti ću preblaga i neobjektivna i neću vam uspjeti dočarati taj vid komunikacije u prometu u potpunosti. Pa ću sasvim iskreno i iz svoga kuta vozišta.
Dakle, jedan kolerik, poput mog zakonitog bi odmah uveo:
Pravilo br.1.
Onaj tko se po gradu ne vozi preko tjedna, nema se šta ni voziti preko vikenda. Jer se vuče k’o pseći drekec, jer ne zna kak’ je to kroz gužvu voziti. “Ja bi ga kaznio za zadržavanje prometa, hebenu kaznu bi mu stisnuo! Daj ga vidi majmuna starog! Izađi van pa ga guraj kretenu! Prije ćemo stići negdje! Hajmo još dok smo živi deda, gas deda, gas, imate i gas ne samo kočnicu!!!Daj se zgeni iz te lijeve trake retardu. Ili se vozi ili krepaj! Danas deda, danas!!!”
Pravilo br.2.
Žene ne smiju sjesti za volan za vrijeme prometnih gužvi. “Daj gledaj napred kozo naprlitana! Napred, napred, ne u retrovizor, frizuru ti natapiranu razbarušim! Nema problema teta, samo vi telefonirajte i vozite. Imam ja vremena manevrirati skupa s vama po cesti, nabijem te na taj mobitel. Jel ona zna gdje je gas? Gas koka, gas!!! Daj ‘zajdi van pa ga guraj kozo zblajhana, prije ćemo stići! Biiiip, biiiiiip, biiiiip mater!”
Pravilo br. 3
Niti jedan pravi vozač po gradu ne vozi 70. “Koji se drek imaš teliti po sve tri trake 70? Zašto postoje 3 trake, nego da se Metuzalemi maknu nama vozačima u stranu?! Kaj koji (biiiiiip) imaju tu te ležeće postavljati i još takvo ograničenje brzine?! Jel cesta da se vozimo ili da guramo aute? Evo, pogle’, tko je njoj vozačku dao ‘bem ti, ta je samo u garaži polagala. Nabila nos na šajbu i boji se pogledati lijevo i desno, a kamoli stati na gas. Gas, teta! Imaš gas ak’ te nisu u garaži naučili. ! Biiiip, biiiiiip, biiiiip oca i mater!”
Pravilo br. 4
U rotor se ulazi kao Fittipaldi. Ne teliš se kao da netko s lijeva može uletjeti. “Daj pogle’ seljačinu, sad se tu preko mosta gdje je ravno ganjal sa mnom k’o idiot, a kad dođemo na rotor ukaka se k’o konj. Si vidjela kak’ sam seljačinu oprao.”
“Jesam dušo”, prozborim dok pokušavam desnu stranu lica odlijepiti od šajbe.
Pravilo br. 5
Nema radova na cesti dok se ja vozim. “Izem ti rupu, shebala mi kotač. Pa za Boga miloga jel’ tko vidi ove naše ceste? Cijeli auto mi raštelalo. ‘Oće netko nekada zatrpati tu rupetinu, biiiiip je ja, svaki put je zakačim. Kakav je ovo sad rovokopač. Kud sad, u ovo doba dana, pa sad svi idu s posla. Izem ti krpanje rupa o ovo doba godine. Daj se makni s tom šefljom pa ruj po noći. Sad si našo biiiiiip po cesti.”
Pravilo br. 6
Ja sam gazda na cesti i ja sam najbolji vozač u našem sunčevom sustavu i mislim da čak i malo šire. Svi ostali su nepismeni jer ne znaju čitati znakove, jer ne piše uvijek na njima ono što zapravo piše. Ne znam ni jednog idiota koji se ganjao sa mnom a da me dobio, jer samo se idioti ganjaju. Da nisu idioti, ne bi se ganjali sa mnom nego pokrili po ušima i lagano skrenuli na zaustavni trak dok ja ne prođem.
Pravilo br. 7
Biciklisti i motoristi su jadnici koji nemaju za auto i sve ih treba poslati na edukaciju o vožnji na takvim prometalima i odmah, rekoh odmah ukloniti iz prometa. “Nemreš mi se nakakat’ posred desne trake s tim korejskim skuterskim smećem, smeće jedno. Daj kuži majmuna na biciklu, ovaj BUS bu ga stepel, biiiiiiip ga taj walkman.”
Pravilo br. 8
Pješaci su jedna obična nakupina kokoši koja trči preko ceste gdje stigne, dok jednog ne nabacim na haubu i stepem s brisačima. “Dođi, dođi deda! Mam te pošaljem Peri na rajska vrata. A gle ovu trudnicu s detetom kaj trči prek’ tri trake! Da je pogodim odmah 200 bodova dobijem. A za ovu iza nje s trbuhom 250. Bolje izgleda ova Avenija Dubrovnik, nego staza u Need for speed.”
Pravilo br. 9
Onaj tko ne živi u Zagrebu, neka ni ne ulazi na naše prometnice, jer: “Gle idiota! Kaj misli da je još na makadamu kad se vozi 30. A vidi nju! Zblokirala se sirota kad je vidjela četiri trake. Valjda nije ni sigurna jel’ ide u dobrom smjeru. Kak’ je uopće uspjela skužiti semafor? Kaj oni to u svom selu imaju uopće? Valjda će se do Sesveta uspjeti prestrojiti i nikoga ne ubiti sirota.”
Ooo, ima toga još. Ali sad mi je već neugodno o tome pisati. Kolerici su neiscrpna vreća komplimenata, pisanih i nepisanih pravila i znanja o prometu. Još ni dan danas mi nije jasno od kuda su uopće potekli svi ovi flegmatici ili iz usta mog zakonitog, svi ti “prokleti idioti” koji su uspjeli progurati Zakon o sigurnosti u prometu, napisati razne priručnike poput Sigurnost u prometu, Propisno i sigurno pješačenje u prometu, Utjecaj emocija na sudjelovanje u prometu i sl. Kako su do vraga ti “idioti koji se vleku ko’ drekec” i ne znaju gdje je gas, uspjeli tako nametnuti sva ta pravila koja bi trebalo zapaliti i pregaziti. Bar dva put. Uletavajući u zavoj uz škripu guma, dok se ne ‘zdimi iza tebe k’o iza palionice guma. Gadovi jedni! Gas, majmune, imaš gas!!!
Tihana Kunštek
