Zašto ne bismo trebali djeci objašnjavati da Djed Božićnjak i vile ne postoje

Persil

Jeste li i vi kada ste bili dijete vjerovali u imaginarna bića? Sjećate li se koliko su vam ona bila važna? Ako se možete prisjetiti tog lijepog vremena, bit će vam lakše i shvatiti zašto je Djed Božićnjak važan djeci. Djeca danas vjeruju u mnoge likove iz crtanih filmova, u igrice na Playstationu, a između ostalog i u dobroćudnog starca koji njihovu dobrotu svake godine krajem prosinca nagradi željenom igračkom ispod bora.

Djed Božićnjak je debeljuškasti starac, velike bijele brade i kose, koji svake godine u božićno vrijeme obilazi kuće i djeci ostavlja poklone. Prije samog Božića dijete napiše pismo sa svojim željama koje odlazi u daleku Laponiju, na mjesto gdje živi Djed Božićnjak. Nakon toga, na kućnu adresu dobiva poklon koje je zaželjelo, a zauzvrat Djed Božićnjak od njega traži da bude poslušno i dobro. U nekim obiteljima postoji i običaj da se na stolu ostave keksi i mlijeko, kako bi se Djed Božićnjak i njegovi sobovi mogli okrijepiti na dalekom putu. Sve ovo postalo je dijelom obiteljskih običaja u većini obitelji, a djeca su ih prihvatila, jer vjeruju u dobrog djedicu koji ispunjava njihove želje ako budu dobri.

No, danas postoje oni koji se sve više pitaju je li potrebno poticati vjerovanje djece u čarobne i izmišljene likove ili ih je bolje odgojiti u realističnijem pogledu na svijet.

Svi ćemo se složiti da je u današnje vrijeme jako malo čarobnih i mističnih priča u obiteljima. Djeca su lišena vjerovanja i mitova jer vrlo rano putem novih medija mogu saznati pravu istinu. I dok su nekad pravi junaci bili likovi iz priča naših baka i djedova, danas djeca vole junake koje vide na televiziji. A ti junaci se razlikuju od ovih ranije spomenutih. Oni ne nose jasnu moralnu pouku i njihovo postojanje s vremenom zamijeni neki isto takav potrošan junak koji će s vremenom ponovo zamijeniti neki drugi… Djeca odrastaju, a iz sezone u sezonu, junaci se mijenjaju. Jedino je Djed Božićnjak taj koji prkosi promjenama i ponosno “živi”, u nekim obiteljima i generacijama.

Što na sve to kažu dječji psiholozi? Većina njih smatra da postoje jako dobri razlozi zašto bi roditelji trebali podržati vjerovanje djece u simpatičnog i dobrog djedicu. Psihijatrica Lynda Breen iz Liverpoola smatra da je za moralni razvoj djece dobro vjerovanje u Djeda Božićnjaka. Vjerovanje u dobrog djedicu koji u svakom trenutku zna jesu li djeca bila dobra ili ne, pomože djetetu da vidi razliku između dobra i zla. Kroz djedicu odjevenog u crveno odijelo, dijete uči o postojanju dobra i zla te samim time i ono samo počinje stvarati slike i postavljati granice između onog što je dobro i pravedno i onog što nije.

Breen nadalje naglašava da preveliko racionaliziranje nije dobro za socijalni i kognitivni razvoj djeteta, a upravo bi se to moglo dogoditi ako budućim generacijama uskratimo vjerovanje u mistične i fantastične likove.

Pripreme za dolazak Djeda Božićnjaka potiču kreativnost djece, a zajedničke aktivnosti roditelja i djece zbližavaju cijelu obitelj. Vjerovanje u dobrog djedicu potiče razvoj mašte kod djece, pisanjem pisma, djeca dobivaju inspiraciju i želju za pisanjem, potiče ih se na to da jasno mogu izraziti svoje i tuđe želje, a razvijaju i empatiju jer često naglašavaju i želje za bolesne i siromašne. Upravo lik Djeda Božićnjaka može potaknuti dijete da i ono samo odvoji ušteđevinu i pokloni svoje igračke kako bi i djeca s roditeljima slabijeg imovinskog stanja osjetila duh i čaroliju Božića. Djeca pomažu u ukrašavanju doma lampicama i božićnim ukrasima, a odlična ideja je da neke ukrase izradite i sami i objesite na bor. Dijete će biti oduševljeno bojicama, temperama, šarenim papirom i šljokicama. Pronađite recepte za keksiće raznih oblika i boja te zamolite dijete da vam pomogne. Ne sumnjamo da će se oduševiti svojim prvim keksićima u obliku bora, kuglica, zvjezdica ili soba Rudolfa.

Vjerovanje u izmišljena bića posebno je važno za razvoj djece u dobi od tri do pet godina, a psihijatrica Breen naglašava da nema potrebe za čestu zabrinutost roditelja koji se boje kako će dijete reagirati kada shvati da Djed Božićnjak zapravo ne postoji. Na temelju iskustva u radu s djecom, ona su najčešće pozitivna, kada saznaju da djedica ne postoji. Roditelji su ti koji sa žaljenjem i sjetom gledaju unazad jer u ovom trenutku vide završetak dječje nevinosti i bezbrižnog djetinjstva.

Psihijatrica savjetuju da djecu treba učiti realnosti, ali im isto tako ne treba uskraćivati čarobne trenutke. Djetinjstvo je jedino doba kada djeca mogu bez zadrške vjerovati u priče o imaginarnim junacima i kreirati i ono što ne postoji. Zašto bismo im to uskratili? Razbijanjem mitova od Djedu Božićnjaku u svrhu racionalizacije života, djetetu se oduzima mogućnost da prihvati i neracionalno iskustvo života.

Najčešće, kada navrše sedam godina, djeca i sama prestanu vjerovati u Djeda Božićnjaka. Postoji mogućnost da će se dijete tada i dalje pretvarati da dobri djedica postoji kako bi poklonima bili nagrađeni za svoju dobrotu i kako bi produžili čaroliju koja prati ove trenutke.

 

Oglas

Komentiraj

komentari

Persil