Znate li Vi tko sam ja?!

Sjetim se neki dan one anegdote sa aerodroma, kada je histerični putnik uporno htio na let koji je otkazan zbog nevremena, zahtjevajući privatni avion. Nakon što mu je službenica strpljivo  pokušala objasniti da i svi ostali ovdje čekaju isti let, slijedilo je ono famozno pitanje sa uskličnikom: „Znate li Vi tko sam ja?!“

Djelatnica na šalteru se nije dala zbuniti, uzela je mikrofon, te se čekaonicom za putnike prolomio njen grleni glas: „Molim cijenjene putnike za trenutak pozornosti. Na šalteru informacija se nalazi putnik koji ne zna tko je. Moguće samo boluje od privremene amnezije, no možda ima i Alzheimerovu bolest. Ukoliko itko može pomoći u otkrivanju identiteta ovog simpatičnog gospodina, molim da se javi na šalter informacija. Hvala!“

Eto! Nije li genijalna?

Meni osobno takvi ja, ja, ja i ja egotriperi idu na nekoliko organa. Obično ovih za probavu. Misle da su primili Boga za bradu i da njihov stav ili novac može kupiti apsolutno sve. Posebice stav. No imam i ja jedan takav primjer.

Radim u tehnici jedne naše velike telekomunikacijske tvrtke. Najčešće komuniciram sa tehničarima ili inženjerima iz drugih velikih tvrtki. Neki su izuzetno ugodni i simpatični sugovornici. Dapače, većina njih. A neki su napuhane se.onje. Da se pokakaju, od njih bi valjda ostala samo kožna futrola i dlake. Najdraži su mi oni koji kad čuju moj glas, odmah kažu: „Dajte mi da razgovaram s nekim muškim!“

I tako i ja naletih na svog napuhanka.

„Žao mi je. U ovom trenu možete razgovarati samo sa mnom. Jedan kolega je zauzet, drugi je na gablecu“, odgovorim mu neistinu.

„ A da li bi me mogao koji od tih kolega uskoro nazvati?“, nastavi on u revijalno, napuhanom tonu.

„Naravno! Dajte mi kontakt broj i unutar sat vremena će Vam se jedan od kolega javiti“, odgovorim.

„Sat vremena? Ali meni je ovo hitno!“, drekne on.

„Vjerujem gospodine, zato sam Vam se javila nakon prvog signala dežurnog telefona. To je moj posao. Recite mi u čemu je problem, pa ćemo ga pokušati riješiti“, nastavim iznervirana, ali smirena.

„Gospođo, ja inzistiram da mi date nekoga od muških kolega ili Vašeg nadređenog!“, u njegovom glasu osjetim i ironiju i bahatost istovremeno.

„Vrlo rado gospodine, no kao što sam Vam rekla. Jedan kolega nije ovdje, drugi ima stranku i potrajati će. Mogu Vas prespojiti svojoj šefici, ako želite“, usporim i snizim glas, znajući da će ga to izbaciti iz takta. Posebice spomen nadređene mi osobe, koja je isto ženskog spola.

„Ne možete se tako razgovarati sa mnom!“, počne on siktati.

„Gospodine, kako se ja razgovaram sa Vama? Pristojna sam i ne mogu iznad svojih mogućnosti. Nudim Vam opcije, ni jednu ne želite. Ja ne znam kako da Vam drugačije pomognem ili objasnim da Vam ja trenutno stojim na raspolaganju. Jednako sam stručna kao i moj kolega, koji je trenutno zauzet“, počnem se zabavljati.

„Jeste li vi korisnička podrška?“, drekne on ponovno.

„Ne. Korisnička podrška je na 0800 xxyy. Ja sam tehničar koji Vam se javio samo zato jer imate moj direktan broj. Po protokolu Vas mogu odmah uputiti na našu Korisničku službu, ali nema potrebe. Morate mi samo reći kako da Vam pomognem i riješiti ćemo Vaš problem“, odgovorim mu suosjećajno blago.

„Jel’ vi to mene hebete lagano!!! Dajte mi svoju nadređenu!!!“, zaurla konjina na sav glas.

„Žao mi je gospodine, u međuvremenu je i ona izašla na gablec. Zaista mi je žao“, kažem mu glasom prepunim susjećanja.

„Znate li Vi tko sam ja?!?!“, skoro mi slušalica ispade iz ruke, a uho me momentalno zaboli.

„Ooooo, pa gospodine Trump, pa što prije niste rekli da ste to Vi! Odmah bi Vas prespojila na second level podršku!“, zaderem se ja oduševljeno.

Tu-tu-tu-tu-tu-tu…..

I zaista mi nikada nije bila jasna ta potreba za bahatošću kod ljudi. Zašto neki ljudi misle da je ostatak svemira ovdje samo zato da bi udovoljavao njima. Čemu toliko precjenjivanje vlastite važnosti? I tako mene jedan dan baš mučio odgovor na to pitanje, pa krenem googlati. Uskoro shvatim da je moj sugovornik u stvari imao i donekle razuman razlog za histeriziranje.

U odnosu na neke. Naprimjer…

Jedna filmska ekipa koja je odsjela u poznatom talijanskom hotelu, tražila je treniranog majmuna koji zna plesati, jer je njihova stalna plesačica u posljednjem trenutku oboljela od gripe. Da sam ja ta plesačica, više im nikada ne bi ozdravila.

Jedan je Britanac kupio jahtu u vrijednosti od 70 miliona eura, te je tražio da mu se dostavi Steinway klavir. Ipak, naposljetku je odlučio klavir pokloniti svom prijatelju koji se nalazio u Njemačkoj, dok je jahta bila usidrena u Španjolskoj. Tražio je da se klavir rastavi, zapakira i pošalje preko cijele Europe. Jeftinije bi mulca došlo da je naprosto kupio novi klavir. U Njemačkoj. Onlajn. No, njemu je bilo bitno da on to može izvolijevati.

A da ne pričamo o razmaženim zvijezdama, koje vjerojatno nemaju čak ni potrebu pitati to famozno, retoričko pitanje sa uskličnikom na kraju.

Britney Spears iza pozornice uvijek traži riblje štapiće, kao i McDonald’s cheeseburger bez peciva. Uz to voli imati posude sa 100 šljiva i smokava, te uokvirenu sliku princeze Dijane.

Ja bi joj uvaljala 49 šljiva i 48 smokava, samo da vidim da li zaista broji.

Lady Gaga često ima pomalo neobični zahtjev. Zahtjev za malim pladnjem sira bez mirisa, na ledu. Dakle, njoj bez beda možete za 10.000 dolara uvaliti Rajićevu instant gaudu.

Marilyn Manson u backstageu uvijek mora imati Haribo gumene bombone. A uopće ne djeluje tako nezahtjevno. Očekivala sam najmanje šest staklenih flaša od pola litre, u obliku jednoroga, sa krvnom grupom AB+.

Članovi grupe Green day uvijek nakon nastupa, u hotelu traže da im se donesu dvije kutije kukuruznog škroba. Valjda puca bolje od koke.

Rihanna nakon svakog koncerta, u hotelu naručuje tvrdo kuhana jaja, pureću slaninu i kobasicu. Tko bi želio korisiti wc nakon nje?

I tako na tom netu možete naći svakakve prohtjeve bahatih i razmaženih zvijezda. Jedino je teško naći podatak što točno ljude tjera da budu takvi se.onje. Kako god, novcem definitivno možete kupiti sve. Osim zdravlja i inteligencije. Kao što vi, obični mali crvuljci poput mene i vidite. I da me netko od njih pita tko sam ja, tko zna što bi takvom genijalcu odgovorila.

Tihana Kunštek

Komentiraj

komentari