5 odgojnih metoda koje jamče uspjeh

U današnje vrijeme težimo instant rješenjima koja će nas što brže i lakše dovesti do onoga što želimo. Na žalost ili pak na sreću takvo što ne postoji. Gdje bi bili kada bismo s jednim receptom mogli odgojiti svu djecu da budu onakva kakva želimo. Pretpostavljam da bi bili roboti, zar ne? I zašto bi djeca uopće bila baš onakva kako smo si mi zamislili? Svi smo bića za sebe, jedinstveni u svom postojanju, razmišljanju, karakteru, osobnosti. Upravo zbog toga nitko vam ne može ponuditi nešto što će sigurno upaliti, ali neki nikada neće odustati od serviranja nečega. To ne znači da njihov način nije dobar način, to samo znači da će to nekome biti prihvatljiv način – metoda, nekome neće. Nekome će biti prosvjetljenje što su još mogli napraviti i kada naprave to može i ne mora biti uspješno za točno određeno dijete. Jer kao što sam rekla, svako dijete je drugačije.

Možda ste se susreli s time, a ako ne, sigurno ste čuli za iskustva drugih roditelja koji su na jednak način odgajali dva sina od kojih je jedan, po njihovim mjerilima ili pak mjerilima društva „ispao dobro“, a drugi nije. Tada se često zapitamo „Što se dogodilo?, „Što sam krivo napravio/la?“, „Pa, uvijek smo težili jednakom pristupu prema oba sina.“ i slično. Ni prvi ni zadnji put da neka metoda odgoja odgovara jednom djetetu, a drugome ne. To bi značilo da svakom djetetu pristupamo na poseban način, rekli bismo individualiziran način, kako bismo izvukli najbolje od svega, kako bi svakome djetetu omogućili da razvije svoju samosvijest, samopouzdanje, a kasnije i svoje potencijale, vještine i znanja. Kao što znamo (ili možda ne znamo), svatko do nas ima drugačiji stil učenja i usvajanja nekog gradiva. To postupno otkrivamo u školi, no ponekad nas institucija kao takva odvuče od naših spoznaja što nam leži, a što ne, inzistirajući na nekom načinu kao najboljem, te zaboravimo slušati sebe. Tako, nekome odgovara čitanje na glas (auditivni stil učenja), gledanje u sadržaj i pamćenje gdje se što nalazi (to dođe prirodno, vizualni stil za koji se često govori kao o fotografskom učenju i pamćenju), netko se voli kretati, hodati, mahati rukama dok uči (kinestetički stil), a dosta nas ima i kombinaciju tih stilova s većom izraženošću jednog stila. Zaključak je da smo svi različiti i u redu je da netko ne može nešto naučiti ako sadržaj ne čita na glas, to ne znači da nije sposoban, nego da mu je potrebno potaknuti neke druge stvari kako bi zapamtio sadržaj. Isto tako je i s odgojem. Iz kojeg razloga inzistirati na nekom načinu, samo zato jer se ispostavio kao dobar s prvim djetetom, prijateljičinim djetetom i sl.? Nema razloga za to.

Također, nekoliko sam puta spomenula uspjeh, ima ga/nema ga. Moram vas pitati – što je za vas uspjeh? Uspjeh u životu, uspjeh u odgoju? Kako znate da je nešto uspješno, a nešto neuspješno? Kako ćete znati da je vaše dijete uspjelo? A prema tome i da ste vi uspjeli? Promislite malo o ovome, a kasnije će biti riječ i o toj temi.

Možda vam ipak, na kraju, mogu savjetovati neko rješenje.

Volite svoju djecu, dajte im ljubav, poštovanje, slobodu izbora (od toga što želi obući danas, do toga koju školu želi upisati), pružite im zdravo i sretno djetinjstvo.

Brinite za njih, poklonite im svoje vrijeme, igrajte se s njima, nemojte da vam TV postane dadilja baš svakog trenutka.

Probudite dijete u sebi.

Puse od Ive 🙂

Napisala: Iva Sambolek

Komentiraj

komentari