Biramo li rečenice kad se obraćamo djetetu?

Od trenutka kad zaključimo da nas dijete razumije, pokušavamo ga podučiti što je dobro, a što loše, što treba raditi, a što se ne smije, ili bi barem tako trebalo biti.

Kada proanaliziramo rečenice koje upotrebljavamo, možemo vidjeti da je većina onih koje govore što ne smiju, što nije za njih dobro, što rade loše, što trebaju izbjegavati. Jako malo je rečenica kojima ih savjetujemo o nečemu, ukazujemo na dobro ili ih hvalimo.
Kao podsjetnik, navest ćemo neke od rečenica koje bi, u najboljem slučaju, trebali preformulirati, ako ne i izbaciti iz komunikacije s djetetom.
-Zašto? Zato što ja tako kažem! -Kako možeš biti tako lijen, glup, dosadan…!? -Prestani se ponašati kao mala beba! -Uvijek praviš gluposti! -Nikad me ne slušaš! -Prestani s tim glupim pitanjima. -Baš si zločest! -Još si premali! -Znaš li ti napraviti išta dobro? -Zašto me nisi prvo pitao?
Kada izbacimo ove rečenice, ostat će dovoljno mjesta za one dobre, pohvalne i poučne, koje razvijaju našu djecu i čine ih sretnom, samo se treba malo potruditi.

M.Z.

Oglas

Komentiraj

komentari