Povijest braka jako podsjeća na povijest televizora. Nekada oni su bili važni, kupovali su se za cijeli život, trajali su dva ili tri desetljeća, program nije bio pretjerano raznovrstan, a kad se nešto pokvarilo, zvao se majstor da kvar popravi. Sada, iako su televizori moderniji i ljepše dizajnirani, a program beskrajno raznovrstan, vijek trajanja im je znatno kraći. Popravka više nema. Kad se nešto pokvari kupuje se novi.
Broj ljudi koji se svjesno odlučuju da nikada ne uđu u bračne vode raste iz godine u godinu. Industrija ozbiljno računa na njih jer su spremni trošiti više novca na uživanje, provod i putovanja. Broj propalih brakova također je u porastu, iako će mnogi reći da su stvarno propali, ne brakovi koji se završe razvodom, već oni u kojima supružnici odluče ostati zajedno iako se već godinama ne podnose.
Ono što je nekada bilo vjenčanje (najvažniji dan u životu dvoje ljudi koji se vole) danas sve više postaje razvod (najvažniji dan u životu ljudi koji se mrze ili u najboljem slučaju izbjegavaju). U razvode se danas unosi više emocija nego u brak. Nedavno sam pročitao vijest o Amerikanki koja je nakon razvoda ispekla i pojela 73 zlatne ribice koje je njen bivši suprug pažljivo uzgajao godinama. Prilično strastan čin nabijen emocijama!
Razvodi su nekada bili mučni događaji koji se odvijaju u neprovjetrenim sudskim kancelarijama u atmosferi zasićenoj gorčinom i neprijatnošću. Međutim razvodi postaju sve pompozniji, tako raskošni da ozbiljno konkuriraju svadbenim prijemima. U robnoj kući Debenhams postoje i liste poklona za svježe razvedene. Princip je sljedeći: kad se razvedete, odete u trgovinu, vidite što vam se sviđa i ostavite listu želja s koje će vam prijatelji kupovati poklone kad dolaze na zabavu povodom razvoda.
Prag tolerancije značajno je spušten. Niko više nije spreman trpiti. Nekada se prirodan slijed stvari u braku podrazumijevao. Rijetki su bili brakovi zasnovani na strasnoj zaljubljenosti. Više je bilo onih koji su se vjenčavali jer im je bilo vrijeme, jer je dečko bio vrijedan i neporočan, jer je djevojka bila s mirazom i iz dobre kuće. U toj, poprilično ugovornoj, zajednici znalo se tko što radi i koliko tko može očekivati. Danas, kad se vjenčavamo zato što smo uvjereni da smo smrtno zaljubljeni i da će naša ljubav trajati do groba, ona prema podacima Zavoda za statistiku traje nepunih dvanaest godina. Dakle brak se završava prije nego što nam djeca uđu u pubertet. Nekada, kad smo se ženili jer je djevojka poštena i dobra domaćica, brakovi su bili izdržljiviji, a da nisu bili grubi patrijarhat. Zajedničkim vrijednostima se izgrađivao život.
Prvi veliki bračni izazov je rađanje djeteta. Partnerski odnos dvoje zaljubljenih, postaje napeti odnos troje ljudi. Ljubavnik i ljubavnica su ozbiljno ugroženi trokutom otac, majka, beba. Žene ne žele biti samo majke i domaćice, ali na neki čudan način u velikom broju slučajeva postanu baš ono protiv čega se bore desetljećima. Muškarcima se to ne sviđa, a one se ljute i predbacuju im.
Imperija Disney i porno industrija učinili su veliku protuuslugu čovječanstvu, natjeravši žene da očekuju ništa manje od princa na bijelom konju koji budi Trnoružicu i odvodi je u happy end. Muškarci, s druge strane, ne žele ništa manje od Pamele Anderson, strasne ‘ženke’ uvijek raspoložene za seks. I jedno i drugo su bajke, a svi znamo da se one ne događaju u stvarnom životu.
Žene je netko uvjerio da ako su dovoljno samosvjesne (izraz podjednako ljigav, otrcan kao i transparentno) ne moraju se udavati. Netko je uvjerio muškarce da ako prihvate dominantni trend ere neženja i ostanu solo, da će im zgodne, pohotne žene pasti s neba. Neće. Nekada kad su tinejdžeri stjecali prva anatomska znanja promatrajući obnažene grudi Sabinjanki sa stranica povijesti umjetnosti, bilo je vremena za otkrivanje seksa i uživanje u otkrićima u braku. Danas svaki pubertetlija veoma jednostavno na netu može vidjeti duplu analnu penetraciju. Sve tajne su otkrivene. Velovi su pali prebrzo. Kao nikad prije, površno i pojavno je u prvom planu.
Prevara je danas precijenjena. Kada su Simone Signoret pitali kako je podnijela saznanje da ju je suprug Yves Montand prevario s Marilyn Monroe, samo je kratko rekla: “Ona nikada neće saznati da je uopće nisam mrzila.” Njen brak trajao je 34 godine. Kada su je pitali za recept dugovječnosti ona je izjavila: “Lanci ne mogu održati brak na okupu. Već na stotine sićušnih niti koje ljudi zajedno tkaju tijekom godina. To je ono što brak čini trajnim – više nego strast, pa čak i seks!”
Žene su na ivici nervnog sloma jer muškarci sve ranije ulaze u “krizu srednjih godina” izmišljotinu fatalnu za brak. Izgleda da u “ljubav dok nas smrt ne rastavi”, u prsten i sudbonosno da, jedni još vjeruju homoseksualci (mada je vjerojatnije da i oni samo traže povod za borbu, jer je borba danas način funkcioniranja).
Čini se da brak laganim korakom odlazi u mirovinu. Predaje oružje pred divljački jakom, nametnutom potrebom da se uvijek i svuda fenomenalno zabavljamo, iako to obično znači da se svakog jutra budimo zastrašujuće sami.
M.Z.