Brakovi i razvodi, tradicionalno i moderno, kako naći sredinu ili dobar brak?

Povijest braka jako podsjeća na povijest televizora. Nekada oni su bili važni, kupovali su se za cijeli život, trajali su dva ili tri desetljeća, program nije bio pretjerano raznovrstan, a kad se nešto pokvarilo, zvao se majstor da kvar popravi. Sada, iako su televizori moderniji i ljepše dizajnirani, a program beskrajno raznovrstan, vijek trajanja im je znatno kraći. Popravka više nema. Kad se nešto pokvari kupuje se novi.

Broj ljudi koji se svjesno odlučuju da nikada ne uđu u bračne vode raste iz godine u godinu. Industrija ozbiljno računa na njih jer su spremni trošiti više novca na uživanje, provod i putovanja. Broj propalih brakova također je u porastu, iako će mnogi reći da su stvarno propali, ne brakovi koji se završe razvodom, već oni u kojima supružnici odluče ostati zajedno iako se već godinama ne podnose.

Ono što je nekada bilo vjenčanje (najvažniji dan u životu dvoje ljudi koji se vole) danas sve više postaje razvod (najvažniji dan u životu ljudi koji se mrze ili u najboljem slučaju izbjegavaju). U razvode se danas unosi više emocija nego u brak. Nedavno sam pročitao vijest o Amerikanki koja je nakon razvoda ispekla i pojela 73 zlatne ribice koje je njen bivši suprug pažljivo uzgajao godinama. Prilično strastan čin nabijen emocijama!

Razvodi su nekada bili mučni događaji koji se odvijaju u neprovjetrenim sudskim kancelarijama u atmosferi zasićenoj gorčinom i neprijatnošću. Međutim razvodi postaju sve pompozniji, tako raskošni da ozbiljno konkuriraju svadbenim prijemima. U robnoj kući Debenhams postoje i liste poklona za svježe razvedene. Princip je sljedeći: kad se razvedete, odete u trgovinu, vidite što vam se sviđa i ostavite listu želja s koje će vam prijatelji kupovati poklone kad dolaze na zabavu povodom razvoda.

Prag tolerancije značajno je spušten. Niko više nije spreman trpiti. Nekada se prirodan slijed stvari u braku podrazumijevao. Rijetki su bili brakovi zasnovani na strasnoj zaljubljenosti. Više je bilo onih koji su se vjenčavali jer im je bilo vrijeme, jer je dečko bio vrijedan i neporočan, jer je djevojka bila s mirazom i iz dobre kuće. U toj, poprilično ugovornoj, zajednici znalo se tko što radi i koliko tko može očekivati. Danas, kad se vjenčavamo zato što smo uvjereni da smo smrtno zaljubljeni i da će naša ljubav trajati do groba, ona prema podacima Zavoda za statistiku traje nepunih dvanaest godina. Dakle brak se završava prije nego što nam djeca uđu u pubertet. Nekada, kad smo se ženili jer je djevojka poštena i dobra domaćica, brakovi su bili izdržljiviji, a da nisu bili grubi patrijarhat. Zajedničkim vrijednostima se izgrađivao život.

Prvi veliki bračni izazov je rađanje djeteta. Partnerski odnos dvoje zaljubljenih, postaje napeti odnos troje ljudi. Ljubavnik i ljubavnica su ozbiljno ugroženi trokutom otac, majka, beba. Žene ne žele biti samo majke i domaćice, ali na neki čudan način u velikom broju slučajeva postanu baš ono protiv čega se bore desetljećima. Muškarcima se to ne sviđa, a one se ljute i predbacuju im.

Imperija Disney i porno industrija učinili su veliku protuuslugu čovječanstvu, natjeravši žene da očekuju ništa manje od princa na bijelom konju koji budi Trnoružicu i odvodi je u happy end. Muškarci, s druge strane, ne žele ništa manje od Pamele Anderson, strasne ‘ženke’ uvijek raspoložene za seks. I jedno i drugo su bajke, a svi znamo da se one ne događaju u stvarnom životu.

Žene je netko uvjerio da ako su dovoljno samosvjesne (izraz podjednako ljigav, otrcan kao i transparentno) ne moraju se udavati. Netko je uvjerio muškarce da ako prihvate dominantni trend ere neženja i ostanu solo, da će im zgodne, pohotne žene pasti s neba. Neće. Nekada kad su tinejdžeri stjecali prva anatomska znanja promatrajući obnažene grudi Sabinjanki sa stranica povijesti umjetnosti, bilo je vremena za otkrivanje seksa i uživanje u otkrićima u braku. Danas svaki pubertetlija veoma jednostavno na netu može vidjeti duplu analnu penetraciju. Sve tajne su otkrivene. Velovi su pali prebrzo. Kao nikad prije, površno i pojavno je u prvom planu.

Prevara je danas precijenjena. Kada su Simone Signoret pitali kako je podnijela saznanje da ju je suprug Yves Montand prevario s Marilyn Monroe, samo je kratko rekla: “Ona nikada neće saznati da je uopće nisam mrzila.” Njen brak trajao je 34 godine. Kada su je pitali za recept dugovječnosti ona je izjavila: “Lanci ne mogu održati brak na okupu. Već na stotine sićušnih niti koje ljudi zajedno tkaju tijekom godina. To je ono što brak čini trajnim – više nego strast, pa čak i seks!”

Žene su na ivici nervnog sloma jer muškarci sve ranije ulaze u “krizu srednjih godina” izmišljotinu fatalnu za brak. Izgleda da u “ljubav dok nas smrt ne rastavi”, u prsten i sudbonosno da, jedni još vjeruju homoseksualci (mada je vjerojatnije da i oni samo traže povod za borbu, jer je borba danas način funkcioniranja).

Čini se da brak laganim korakom odlazi u mirovinu. Predaje oružje pred divljački jakom, nametnutom potrebom da se uvijek i svuda fenomenalno zabavljamo, iako to obično znači da se svakog jutra budimo zastrašujuće sami.

M.Z.

Oglas

Komentiraj

komentari