Strahovi kod djece su, većinom, sasvim normalan dio odrastanja. Nama odraslima ne pada na pamet promatrati stvari u mraku, već samo utonemo u san. Dječji um radi sasvim drugačije. Kod beba i mlađe djece postoji strah, od odvajanja od roditelja, od nepoznate osobe i od velikih objekata. U predškolskoj dobi djeca se boje mraka, noćnih zvukova, životinja i “čudovišta”! Školarci ne vole zmije i pauke, profesore, a boje se i smrti i bolesti.
Kako pomoći djetetu?
Strahovi kod djece ne mogu se racionalizirati pa tako vaše objašnjavanje možda neće imati velikog učinka. Pokušajte razumjeti da strahove djeca teško kontroliraju pa je ponekad najbolje npr. biti uz njega i ne ostavljati ga samog kod kuće i tijekom noći.
Loša je praksa tjerati dijete da osjeća sram. Nemojte ga uspoređivati s drugom djecom i naglašavati njihovu hrabrost.
– Pa nisi mala beba – uobičajena je rečenica kojom roditelji pokušavaju ohrabriti dijete, ali ona ima kontraefekt.
Upoznajte ga bolje sa strahom i olakšajte mu tako da mu objasnite da ste se i vi nekada bojali.
Roditelji se boje da će strahovi kod djece prijeći u fobiju ili ne prepoznaju granicu. Međutim, stručnjaci kažu da strahovi rijetko prelaze u fobiju. Tipični strahovi kod djece postepeno nestaju.
Međutim, iracionalni strah s burnim reakcijama ili tjeskoba, ipak se moraju ozbiljnije shvatiti i potrebno je potražiti profesionalnu pomoć.
Uzrok svakog straha je neznanje ili nepoznato, s čime se djeca konstantno susreću u svojem odrastanju. Možda i tu leži odgovor kako djetetu pomoći, tako da razjasnite nepoznato i približite to racionalno djetetu.
Uostalom, a što je s odraslima, zar i mi nemamo svoje strahove, od onoga što nam je nepoznato, strano i nedohvatljivo?
M.Z.
