Dječja igra je zakonom zagarantirana

Odrasli možda ne shvaćaju dječju igru dovoljno ozbiljno, no ona je od velike važnosti za svako dijete. Utrka za što više stambenih kvadrata često nerazumno izostavlja dječja igrališta, te uz povećani obim gradiva po školama i sve manje vremena za igru, stvara nesnošljivu klimu za naš podmladak.Tada igra postaje luksuz, a znamo što se događa s luksuzom, ne mogu si ga priuštiti oni koji nemaju novca.
Država Wales, koja je u sastavu Velike Britanije, donijela je zakon koji nalaže provjeru svakog plana stambene ili neke druge gradnje da bi utvrdili na koji način će gradnja utjecati na dječju igru.
Osim toga, u gradovima čiji budžeti i nisu naročito veliki imaju besplatne centre za igru, gdje je sav materijal za igru doniran, a rad centara se financira skromnim sredstvima iz gradskog budžeta.

U siromašnim općinama, gdje jedno od tri domaćinstva živi ispod linije siromaštva, neka djeca ne idu ljeti na odmor, pa im općinske vlasti organiziraju zabavu u njihovom naselju. U nekim gradovima organizirano je i do 70 igraonica na otvorenom svaki dan tijekom raspusta.
UN je dao djeci pravo na igru, ali prva država na svijetu koja je to pretvorila u zakon je Wales.
Sve lokalne vlasti u Walesu moraju osigurati dovoljno mogućnosti za igru djeci na svom teritoriju, nalaže mjera koju su izglasali parlamentarci u Cardiffu 2010. godine.
Ovaj zakon potiče gradske vlasti da pitaju djecu kakve događaje i aktivnosti žele i da onda uvaže njihove želje u godišnjim akcijskim planovima. Time je Wales postao prva zemlja na svijetu koja igru shvaća ozbiljno.

M.Z.

Oglas

Komentiraj

komentari