Svi roditelji ponekad izgube samokontrolu i upravo je tu ključ – roditelji izgube kontrolu nad svojim ponašanjem i naprave nešto što nisu htjeli – udare dijete. Oni ne vjeruju u nasilje, očajni su i žao im je što je do toga došlo te vjeruju da su zbog krivog postupka loši roditelji. Prava istina je, ako roditelj zna da je pogriješio i čini nešto da to ispravi – nije loš roditelj, nego samo čovjek kojem je dopuštena greška. No, tu grešku treba ispraviti, prvo sami sa sobom, a onda i s djetetom. Obavezno i s djetetom. Nemojte se samo kajati zbog učinjenog, s milijun misli u glavi, predbacivanjem i samookrivljavanjem. Morate razgovarati i s djetetom, objasniti mu svoj postupak i ispričati se.
Kako popraviti situaciju:
- Smiriti se i osvijestiti sebe, svoje emocije, što se u vama dogodilo i zašto, razaznati koji je bio okidač za nasilno ponašanje prema djetetu.
- Prihvatiti odgovornost za svoje postupke – dijete nije krivo, vi ste ti koji ste odrasli i koji morate imati kontrolu nad sobom, ako nemate vi, kako očekujete da ima dijete? U redu je ponekad izgubiti kontrolu, ali toga onda treba biti svjestan, da je problem u vama, a ne u djetetu. Dijete tek uči regulirati emocije i svoje ponašanje, a učitelj ste mu vi. Priznanjem pogreške u djelovanju naučit ćete da ga je u redu pogriješiti, ali i da treba preuzeti odgovornost za sve svoje postupke. Ako to ne učinite, šaljete mu poruku da je ono krivo jer ste vi toliko ljuti da ste ga udarili.
- Dajete djetetu prostor za učenje i ponovno povezivanje
- Recite mu što osjećate, primjerice „Žao mi je što sam te udario/la, nisam znao/la bolje. Kad sam to napravio/la mislila sam da je to tvoja greška, ali nije, ja sam pogriješio/la i želim ti se ispričati. Stvarno mi je žao, potrudit ću se da se to više ne događa.“ Možete reći i da vam je teško jer vam se nešto događa u životu, iskreno porazgovarati s djetetom, u skladu s dobi, podijeliti s njim svoje emocije. Ali priznati svoju odgovornost, a ne se skrivati iza teškog dana, problema na poslu i sl. i pobjeći u izgovore.
Zapamtite da odgovornost za nasilje u odnosu između roditelja i djece uvijek snose roditelji. Uvijek. Ma što dijete napravilo, nije razlog za fizičko kažnjavanje, ali ni verbalno, emocionalno, psihičko.
Ponekad i riječi zabole više nego pljuska.
Iva Zaimović, magistra socijalne pedagogije
