Možete utjecati na inteligenciju i bolji razvoj svoga djeteta još u trudnoći, evo kako!

Već je odavno dokazano da interakcija s djetetom još u maternici i tekako utječe na njegov kasniji razvoj. Bilo da mu govorite, pjevate, mazite ili lagano bockate, dijete reagira na te podražaje i oni mu pomažu da se i nakon rođenja nastavi pravilno razvijati. 

Čitanje priče

U trećem semestru beba već pamti zvukove koje čuje redovno, poput majčinog i očevog glasa. Stoga je korisno u zadnjim mjesecima prije poroda početi čitati (ili izmišljati) priče za laku noć. Jednom kada se dijete rodi i kada čuje te iste priče, vidjet ćete po njima da ih prepoznaju, da se lakše smire i zaspu.

Hranite se zdravo

Orašasti plodovi poput oraha i badema bit će odlični saveznici za vas i bebu, a bademi i uspješno pomažu kod žgaravice. Isto tako za večeru se gozbite kraljevski, isprobavajući razna jela i kombinacije. Bebini okusni pupoljci razvijaju se već od 12. tjedna, a jedno zanimljivo istraživanje pokazalo je da su bebe čije su mame u trudnoći pile sok od mrkve i same voljele mrkvu kasnije u životu.

Glazba je jako važna

Kao i na sve nas, tako i na bebe u maternici utječe glazba na način da u njima potiče “sretne emocije” te lučenje serotonina. No to ne znači da morate slušati klasičnu glazbu, što trudnice često misle. Najbolje je onu glazbu u kojoj i sami uživate jer sretna mama uvijek znači i sretna beba. A ukoliko bebi često pjevate istu pjesmicu, najbolje neku dječju ili uspavanku, ona će vas nagraditi time da će se upravo na nju smiriti u one dane kada je nervozna i ne znate kako joj više pomoći.

Mirisi i dodiri

Zvuči nevjerojatno, ali bebe u trbuhu mogu osjećati čak i miris. To znači da što više udišete svježe, lijepe mirise poput cvijeća, eteričnih ulja i voća. Isto tako svi znamo da bebe obožavaju masažu, a taj afinitet razvija se već u trbuhu. Uzmite malo bademovog ulja i nježno masirajte svoj trbuh jer beba to itekako osjeti. Čak istraživanja pokazuju i da razlikuju majčin od tatinog dodira. Wow, bebe su zaista čudesne!

Foto: Pexels

Tekst: Maja Kos

Oglas

Komentiraj

komentari