Najbolja osoba u mom životu je moj djed!

2015. godine sam ostao bez bake. Meni i sestri je to jako teško palo, a da ne pričam koliko je moj djed patio! Nama je baka bila mama, brinula se o nama, pričala nam priče, voljela nas, kuhala nam, prala! Moj djed je jako patio tada, rekao bih više i od mene i sestre, djed i baka bili su u braku 40 godina. Ali ja vjerujem u Boga i znate kako se kaže! Bog je dao svakom križ, nekom teži nekome lakši. Na žalost, u takvim teškim trenucima uvijek se sjetim da negdje imam majku i baš mi dođe teško kada gledam druge majke sa djecom kako su brižne i nježne. Ali tješi me to da je moj djed jako brižan, tu i tamo se posvađamo, ali on nikada nije nije odustao od mene. Kada je baka umrla, djed u početku nije znao ništa, a evo ga sada radi kao mali mrav sve što je prije radila baka. I zato mi je najviše žao što sam prošle godine odlučio upoznati svoju majku, kao da mi djed nije bio dovoljan. Ne znam zašto sam to napravio, samo sam se razočarao i jako me povrijedila, a ja sam možda povrijedio svoga djeda koji mi je sada i majka i otac. Za nju nemam nikakvu ni poruku, ni riječi, ali zato imam za svoga djeda koji je moje čudo. Moj razlog da vjerujem u bolje sutra. Nekada mi se čini da me je volio i prije nego sam se rodio i zato je moja priča sretna priča.

HRKI

Komentiraj

komentari