Pričali smo s dr.sc. Željku Vlašić Lončarić, specijalisticom pedijatrijske pulmologije iz Poliklinike Helena – evo kada je potreban pregled

Zagrebačka poliklinika za dječje bolesti Helena često je prva postaja mnogim roditeljima kada se radi o većim ili manjim zdravstvenim problemima. Jedan od razloga je ljubazan i vrlo stručan tim kojeg okuplja. U ovom intervjuu predstavljamo vam dr. sc. Željku Vlašić Lončarić koja nam je pobliže objasnila svoju specijalizaciju i u kojim je sve situacijama potrebna.

Karijerni počeci

Već u osnovnoj školi odredila je svoj profesionalni put, često provodeći vrijeme s majkom medicinskom sestrom, koja joj je i usadila ljubav prema medicini. Rođena je u Zagrebu 1978.g., gdje je završila osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju. Na Medicinskom fakultetu Sveučilišta  u Zagrebu diplomirala je 2004.g. Svoj liječnički staž započela je kao znanstveni novak u Dječjoj bolnici Srebrnjak 2005.g. Pored edukacije u Hrvatskoj, dodatno se educirala i u inozemstvu.

Specijalizirala je pedijatriju u Dječjoj bolnici Srebrnjak, KBC Zagreb, KBC Sestre Milosrdnice i Klinici za dječje bolesti Zagreb, a specijalistički ispit položila u KBC Zagreb. Užu specijalizaciju iz pedijatrijske pulmologije provodila je u KBC Zagreb, KBC Rijeka, Sveučilišnoj bolnici za plućne bolesti Golnik, Slovenija, te u Dječjoj bolnici Srebrnjak, gdje je bila stalni zaposlenik od 2005-2021.g.

Početkom 2021.godine pridružuje se stalnom timu Poliklinike Helena. Iako joj karijera nije tipična, ipak pronalazi vremena za hobije, a uz to je i sretno udana mama osnovnoškolke. Rado provodi slobodne dane u prirodi, s obitelj i prijateljima. Uz to rekreativno se bavi trčanjem i skijanjem.

Čime se bavi pulmolog

Pitali smo dr. Lončarić da nam približi svoje područje kada koje je roditeljima često nejasno, sve dok ne zatrebaju take usluge.

„Bavim se problematikom bolesti pluća u djece. To uključuje sve od recidivirajuće bronhoopstrukcije, alergijske bolesti gornjeg i donjeg dišnog sustava, astme i komorbiditeta pa do imunoloških poremećaja. Obično kod djece s kroničnim plućnim bolestima. Radim i kućnu neinvazivnu ventilaciju djece s kroničnim plućnim i neurološkim bolestima te  bronhoskopiju.“

Uz redovan posao ujedno je i znanstveni suradnik  u preddiplomskoj nastavi Katedre za pedijatriju i Fakulteta za dentalnu medicinu Sveučilišta u Osijeku Josip Juraj Strossmayer  te predavač na preddiplomskom studiju Katedre za pedijatriju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u  Zagrebu (engleski studij).

Članica je brojnih organizacija poput Hrvatskog liječničkog zbora, Hrvatske liječničke komore i Hrvatskog pedijatrijskog društva. Ujedno je i često pozvani predavač na raznim stručnim i znanstvenim skupovima i tečajevima u Hrvatskoj i inozemstvu.

Kada posjetiti pulmologa

„Respiratorne bolesti najčešće su bolesti dječje dobi, a alergijska astma najčešća kronična bolest djece. Već nam podatci o samoj učestalosti navedenih bolesti govore o broju upita za pregled specijaliste dječjeg pulmologa“, objašnjava doktorica.

Ukoliko dijete već od dojenačke dobi ima simptome koji bi mogli upućivati na alergijsku predispoziciju (atopijski dermatitis, alergija na hranu), u velikom broju slučajeva očekivano je da će tijekom svoje vrtićke dobi razviti i respiratorne simptome, kada je obradom potrebno razlučiti radi li se stvarno o alergiji, nekom poremećaju imunosti, početku neke kronične plućne bolesti ili problematici u području  gornjeg ili donjeg dišnog sustava (prirođena anomalija, uvećane tonzile i adenoidi, učestali laringitisi, bronhitisi, recidivi upala pluća, laringofaringealni ili gastroezofagealni  refluks) koji izazivaju učestale respiratorne simptome.

Jesu li neki od problema povezani i sa psihom današnje djece i mladih?

„Moderan život, velik broj obaveza uz školu te sve češći boravak uz računala i pametne telefone doveli su do smanjenog  kretanja, boravka u prirodi i bavljenja sportom, što je od krucijalne važnosti za zdravlje dišnih organa.“

Djeca se svakodnevno susreću s raznim stresnim situacijama, koje ponekad i ne mogu „procesuirati“ te se kao posljedica javljaju tzv. psihosomatske bolesti, koje se s respiratorne strane manifestiraju pritiskom u prsima, otežanim disanjem, osjećajem nedostatka zraka, gušenjem i dr.Doktorica objašnjava što je tada potrebno napraviti.

„Vrlo je bitno provesti dijagnostičku obradu što prije. Kada isključimo organsku podlogu tegoba, svakako je potreban iscrpan razgovor s djetetom, pokušati naći izvor problematike, dati preporuku o bavljenju sportom, druženju s vršnjacima na otvorenom, a roditeljima ukazati na potrebu za češćim komuniciranjem (verbalnim ili neverbalnim) i zajedničkim druženjem.“

Da li ste dolaskom COVIDA primijetili neke nove problematike i simptome?

Pandemija SARS-CoV-2 virusa učinila je velik udarac  za čovječanstvo, što zbog straha od nepoznatog, što zbog velikog broja teško bolesnih i umrlih osoba, što zbog prekida bilo kakvog do tada normalnog socijalnog kontakta.

Na početku pandemije svjedočili smo  težim kliničkim slikama kod starijih i kroničnih bolesnika, djeca su najvećim dijelom imala blage simptome . Kako je vrijeme prolazilo, u pulmološku ambulantu javljalo se sve više djece sg tzv. post COVID ili long COVID simptomima, u smislu kliničkih simptoma opće slabosti i malaksalosti, nedostatkom zraka i težim podnošenjem napora. Takvi su pacijenti iscrpno obrađeni i uglavnom im nije nađen objektivni uzrok simptoma, te im je preporučeno daljnje praćenje.

Dolaskom delta varijante virusa prema podatcima u SAD-u i europskim  zemljama, pa i u Hrvatskoj,  zabilježeno je i postojanje težih kliničkih slika u dječjoj dobi. Za sada ima zaista malo takvih pacijenata i njih redovito prate kolege pedijatrijski infektolozi s ostalim suradnim strukama.

Postoje li neke mjere koje mogu roditelji i djeca poduzeti za prevenciju pulmoloških problema ?

Naši djedovi  i bake uvijek su nam govorili „bolje spriječiti nego liječiti“. Za velik broj plućnih bolesti zaista je važna prevencija. Što se tiče akutnih respiratornih infekcija, svakako je kod djece u kolektivima važno redovito provoditi toaletu nosa, hraniti se zdravo i redovito, boraviti što više na otvorenom i baviti se sportom, čak i rekreativno.

Ako se radi o djeci koja već imaju utvrđenu neku od alergijskih bolesti, važna je edukacija bolesnika, što usmenim putem, što pisanim materijalima; potom izbjegavanje alergena koliko je god moguće, kontrola mikrookoliša, bavljenje sportom, respiratorna fizikalna terapija, redovito uzimanje lijekova i liječenje komorbiditeta.  Dobra kontrola bolesti podrazumijeva izostanak potrebe za lijekovima, dobro podnošenje fizičkih napora, izostanak noćnog kašlja te uredne vrijednosti spirometrije.  U konačnici je svim navedenim metodama liječenja cilj voditi normalan život bez ograničenja, odrastati kao i ostali vršnjaci, te spriječiti razvoj komplikacija bolesti i nastanak „respiratornih invalida“.

 

Oglas

Komentiraj

komentari