Što mladi iz alternativne skrbi misle o uspjehu?

U svojem zadnjem članku pisala sam vam o uspjehu. Tko je propustio članak ili ga želi ponovo pročitati, može ga pronaći ovdje – https://sretnamama.hr/moja-kcer-zeli-biti-frizerka/.

Na tu temu razgovarala sam i s mladima s kojima radim u domu te mladima koji su sada samostalni mladi ljudi, a nekada prije su bili u alternativnom obliku skrbi. To su djeca bez roditelja ili bez adekvatnih roditelja koji bi skrbili i brinuli o njima pa borave u dječjem domu, odgojnom domu, domu za odgoj, odgojnom zavodu ili udomiteljskoj obitelji. Donosim vam prvi dio koji je bio na temu uspjeha, a uskoro dolazi i drugi dio koji se odnosi na jednako važne stvari – ljubav i sreću. Budite uz nas!

  1. Što je za tebe uspjeh? Na koji svoj uspjeh ste jako ponosni?

M.S. (14): „Uspjeh je za mene nešto jako lijepo. Uspjeh je za mene nešto veliko što postigneš tj. Veliko postignuće. Počeo sam trenirati nogomet s dvanaest godina. Sad… neću reći da sam bio loš u tom sportu, ali bio sam dobar i odlučio sam da ću se posvetiti treningu. Trudio sam se jako. S vremenom sam postao bolji, ali sam nakon par tjedana postao lijen (mislio sam da bez treninga mogu biti bolji). Trener je bio razočaran, dakle i ja sam bio. Vratio sam se s treninga, a teta je primijetila da sam tužan pa sam joj rekao da sam postao loš. Teta me pozvala i rekla da nisam loš nego da sam se prestao truditi. Još je rekla da je nešto najgore kada čovjek prestane s trudom i radom.

Stavila je ruku na moje rame i rekla: samo idi ravno i nikad nemoj gledati iza sebe.“

D.K. (11): Dječak mi je nacrtao kako se veseli peticama u školi te rekao da je ponosan na svoju seku jer je dobra i ne tuče se u vrtiću.

R.S. (12): „Uspjeh je stvar koju svi ljudi mogu postići sa svojim postignućima. Ponosan sam kad zabijem puno golova u nogometu.“

Ivona (18):„Ponosna sam na sebe sto sam uspjela roditi dijete…“

Nikolina (17): „Ponosna sam na to što sa svojih 17 godina gotovo samostalno vodim kućanstvo.“

Mihael (18): „Pa naučio sam svirati gitaru?“

Renata (30): „Možda ću zvučati ludo, ali moj uspjeh je moja obitelj.Moj muž i moja kćerkica. Moj uspjeh je dom pun ljubavi, dom u kojem ne fali hrane na stolu, gdje imamo svoja četiri zida, toplu vodu i struju. I ono najvažnije, poštenje i život bez tajni. Život bez straha… Moj uspjeh je borba za bolje sutra, za moje i moje obitelji bolje sutra.“

N.J. (23): „Uspjeti u nečemu što nebi očekivao, za mene je to bilo dizanje sa dna i mogućnost studiranja.“

Martina (21): „Uspjeh za mene je svaki dan! Iako imam puno toga iza sebe, moji uspjesi su trenutno izlazak iz sustava i prilagodba na samostalan život.“

N.N. (34): „Za mene je uspjeh što idem dalje bez obzira koliko puta pala. A najviše sam ponosna što mogu izdržati ono što drugi ne bi mogli.“

Ivan (26): „Uspjeh je kad si zacrtaš u glavi nesta i ti to uspije napraviti, nebitno dali je to za mjesec dana ili godinu, važno je da uspiješ napraviti sta si zamislio.. Za mene samog je uspjeh da sto god se stavi pred tobom da to svladaš.“

Pavao (22): „Puno stvari. Od raspolaganja place do kraja mjeseca, pa do povišice na poslu. Najponosniji sam na preporuku koju sam dobio u bivšoj firmi. Dao sam sve od sebe, dao sam 110%. I dobio sam preporuku od izvršne direktorice jednih hotela u Dalmaciji da sam dobra i pouzdana osoba za nadolazeće poslove. Daje mi samouvjerenost i jedan lijepi papir koji me gura naprijed.“

Dora (23): „Za mene uspjeh predstavljaju kratkoročni ciljevi koje si postavljamo kao savladive prepreke kako bi dobili jasniju viziju što želimo u različitim aspektima svog života. Trenutno moj najveći uspjeh predstavlja moj brat koji studira vani, jer sam ga uspjela usmjeriti na bolji put što je ujedno bila i jedina bakina želja dok je bila živa. (Uvijek je željela da njeni unuci idu na fakultet).“

Kako vam se sviđa shvaćanje uspjeha od strane djece i mladih? Možete li iz toga nešto korisno naučiti? Ponekad zaboravljamo važne stvari u životu koje iako na prvi pogled djeluju malo i nevažno, na kraju su itekako važne.

S mladima koji su tek došli u ustanovu ili su pred izlazak iz doma ili su se već osamostalili, punom parom radi udruga Igra u sklopu svog Centra za mlade iz alternativne skrbi. Vrijedne i predivne, moje bivše kolegice, zajedno sa svojim volonterima, pružaju individualnu i grupnu psiho-socio-pedagošku pomoć i podršku. S mladima rade na usvajanju svih onih životnih vještina koje su potrebne da se što bolje snađu u samostalnom životu. Više o njihovom radu možete pratiti na Facebook stranici Udruga Igra.

Pozdravi od Ive!

Ovim putem se još jednom zahvaljujem na aktivnom sudjelovanju u ovom malom istraživanju za članak. Divni ste! <3

Napisala: Iva Sambolek

 

 

Oglas

Komentiraj

komentari