Ovo je već treći nastavak koji pišem u okviru svojeg mini projekta „Što kažu mladi iz alternativne skrbi“. Cilj ovih članaka je da čitatelje upoznam s pojmom alternativne skrbi, da svatko može pročitati njihove misli i ideje koje pridružuju određenom pojmu koji sam odlučila istražiti. Svakom tom pojmu, a do sada ste imali priliku čitati o uspjehu, ljubavi i sreći, svatko od nas pridaje malo drugačije značenje, drugačije misli i osjećaje. To je sasvim normalno i prirodno. Mladi iz domova su također malo drugačiji od nas, isti, a opet drugačiji.
Proživjeli su i preživjeli teške životne situacije, teško djetinjstvo, djetinjstvo koje možda ne možete niti zamisliti. Mladi s kojima sam radila šest godina, što volonterski što kroz posao, najhrabrije su osobe koje poznajem. Osobe koje pokušavaju držati sve konce u svojim rukama dok se sve poznato oko njih raspalo i dok su izgurani skroz na rub litice, litice koju možemo zvati samostalan život. Tko je od nas s 18, 19 godina spreman živjeti samostalno, brinuti se sam za sebe, plaćati račune, raditi i primati malu plaću, pa štedjeti za hranu jer se za izlaske i kavu nema uvijek? A znamo da se većina nas u tim godinama zabavljala najviše u životu.
Danas ću vam pisati o Božiću. Ipak je prosinac vrijeme obiteljskog okupljanja, ljubavi i želje da se ta ljubav podjeli s drugima, da se drugima pokloni ono što nemaju. Naši mladi (koordinatorica Centra za mlade iz alternativne skrbi koji djeluje u sklopu udruge Igra, Katarina Car, kao i ostale kolegice, sada se sigurno smiješe uočavajući pojam naši mladi koji smo spontano usvojili u Udruzi) jer to su zaista naši mladi, mladi koji su odrasli u domovima u kojima su se o njima brinule odgajateljice (njima znane kao „tete“). Čiji bi bili ako nisu naši? Izdvojeni iz obitelji, napušteni od strane roditelja. Dom je njihova obitelj koju su gradili s tetama. Jedan drugi put ću vam pisati i što misle o obitelji kao pojmu, a danas ćemo se osvrnuti na koncept Božića i što je za njih Božić.
Mladi o kojima ste mogli čitati samostalni su mladi ljudi koji se još uvijek bore s nekim svojim problemima, ali su bez obzira na težak start stali na svoje noge i postali mladi i uspješni, zdravi ljudi.
Evo što su podijelili sa mnom:
Što želiš za Božić?
Ivona (18): „Nemam nikakvu zelju…sta god da dobijem bit ću sretna…željela bih šminku..“
Mihael (18): „Svašta“
Renata (30): „Vrlo teško pitanje, najteže od svih. Ne želim ništa, sve imam… Želim da se svima koji ovo čitaju ispune sve želje, i želim svima zdravlje!❤“
Nikolina (17): „Ne znam 😶“
N.J. (23): „Da ljudi se ne opterećuju sa onim što će biti na stolu, što će se jesti taj dan i što će susjedi misliti na njihovu dekoraciju. Nisam vjernik, ali ljudi kad hoće mogu napraviti pravu toplu atmosferu Božića, samo da se prestanu opterećivati formalnostima.“
Martina (21): „Malo ljubavi, uspjeha i sreće.“
N.N. (34): „Za Božić želim da sva ta blagodat, pomaganje siromašnih, osmjesi i vedar duh, potraju cijelu godinu, a ne samo za vrijeme blagdana. I tako iz godine u godinu..“
Ivan (26): „Za Božić želim jedan iskren zagrljaj 🙂 Ne iz milosti, nego iz ljubavi..“
Pavao (22): „Ništa specijalno, možda samo jedan dobar nedjeljni ručak.“
Dora (23): „Voljela bih da ljudi jedni drugima što više pomognu, pogotovo onima koji nemaju toliko, ili su usamljeni barem na taj jedan dan. Čini mi se da se svake godine Božić sve više komercijalizira čime se ljude udaljava od prave ideje i simbolike ovog božićnog duha i vremena.“
Nekoliko puta već čitam njihove želje i zaista želim da im se ispune. Koliko bi Svijet bio ljepše mjesto da su njima želje ispunjene. Skromne, a opet velike želje, usmjerene na druge, na osjećaje kojima bi trebao biti uokviren Božić – ljubav i blagostanje, sreća i zdravlje, obitelj. Često se, pa i prečesto, opterećujemo materijalnim stvarima, ali kada se zagledamo u svoje srce vjerujem da svi vide ono što je istinski bitno (pa čak i ako to ne priznaju).
Ako u ovom blagdanskom ozračju, ipak na neki drugačiji način želite pomoći ovim mladim ljudima i pokazati im da nisu sami, podijeliti s njima ljubav i svoje dobro srce, pozivam sve da se jave na moju e-mail adresu: sambolek.iva@gmail.com kako bih vas spojila s mladima – našim mladima.
Šaljem vam zagrljaje i toplinu oko srca!
Iva
