„Upravo smo se gadno posvađali!“ E. je briznula u plač.
„Zapravo radilo se o takvoj glupoj sitnici. Ne mogu shvatiti njegovu reakciju. I umjesto da razgovaramo o tome on samo šuti. Ubija me ta šutnja!”
Svi smo doživjeli trenutke burnih svađa, ljutitih ispada, nerazumijevanja i neslaganja. To je normalno. No veoma bolno. Bolne stvari obično su one koje su najbliže istini i uglavnom govore tko smo. Rijetke su osobe koje suočene s vlastitom pogreškom, priznaju i kažu da će se pokušati promijeniti. Umjesto toga najčešće krećemo u napad, dokazujemo svim silama da smo u pravu, upiremo prst u drugog i njegove slabosti. Takve bitke i sukobi, na žalost, građevno su tkivo svakog odnosa.
Nemoguće je biti u vezi, a da se u nekoj fazi to ne doživi. No opet, bolne stvari ponekad mogu djelovati iscijeljujuće. Mogu nas potaknuti na razmišljanje. Možda se konačno pokrenemo, učinimo nešto za sebe. Možda se pozitivno promijenimo.
Muškarci koji su odgojeni u uvjerenju kako su sposobni upravljati i kontrolirati, koji su izoštrili vještinu vladanja sobom i samoprezentacije, muškarci sa zaključanim emocijama – reagiraju drugačije nego žene.
Za razliku od tradicionalnog poimanja ženstvenosti, shvaćanje muževnosti ne podrazumijeva takvu misaonost, odnosno izlaganje sebe i svojih osjećaja. Stoga je takvim ljudima lakše napasti nego suočiti se s pitanjima i pripadajućim propitivanjem svojih postupaka. Lakše im je izdržati duge razvučene šutnje nego otvoreno razgovarati s onima koje vole.
Svađe su normalna pojava. Nitko nije privilegiran. Povijest se svako malo ponavlja. Kako ljubavna, tako i romantična, intimna, duboko emocionalna, ali i povijest iznevjerenih očekivanja, neostvarenih težnji. Možda i uništenog povjerenja.
Kad se ljubavnici svađaju, oni krše najveći tabu romanse jer razbijaju iluziju svršenstva.
U stanju romantične ljubavi živimo u pomalo nestvarnom svijetu gdje nas dnevni poslovi i brige ne diraju previše, jer lebdimo u oblacima, a svijet vidimo u fantastičnom spektru žarkih boja. Kad nešto poput svađe, pa bila ona i bezazlena, pokvari tu sliku i zatamni žarke boje, predstavlja iznimnu opasnost, posebno ako dolazi iz žarišta naše ljubavi- onoga koga volimo i bezgranično mu vjerujemo. On ili ona poznaju nas nekad bolje i od nas samih, jer su nas proučili izbliza, u bezbrojnim situacijama, na našim usponima i padovima. Trenuci ljubavi, naime trenuci su kada smo najranjiviji jer smo se u potpunosti ogolili pred našim partnerom (pri tom ne mislim fizički, već emocionalno).
Jer oni koji nas najinitmnije poznaju, poznaju i naše slabosti, našu Ahilovu petu. Kroz svoju ljubav vide nas onakve kakvi jesmo.
U trenutku sukoba ljubavnici „puštaju“ stvarni svijet u svoju oazu savršenstva. A baš u tom trenutku, kad odustanemo od očekivanja savršenstva, otvara nam se mogućnost prave romanse. Takva romansa ne temelji se na fantaziji već dubokoj i dugotrajnoj želji kroz koju prihvaćamo našeg (ne)savršenog partnera. Zato ne prolijevajte suze već iskoristite taj potencijal svađe!
Rosie Kugli
