Čuli ste sigurno za onu poznatu: „Siguran put prema neuspjehu je udovoljavati svima“.
Udovoljavanje svima je baš nekako čarobna formula za neuspjeh i vlastite frustracije. I nikako ne volim ljude koji su apsolutno uvijek prividno diplomatski nastrojeni, sa mišljenjem kojeg zatomljavaju u sebi. Jer ono što su negdje izrekli ili pokazali svojim postupkom, obično nit’ smrdi, nit’ miriši i nema uz to ni boje, ni okusa. Bojeći se da nekoga ne uvrijede ili da se sami ne osjete povrijeđenima, ako naiđe netko tko će mu dati protuargumente na njihove stavove. Volim diplomaciju, ali ona koja pokazuje vlastiti stav, a poštuje i tuđi. Većina nas živi u iluziji da smo uspješni, ako smo u nečemu dobri. Ne! Krivo! Uspješni smo ako smo dobro. Ako se osjećamo dobro u svom tijelu i duhom smo sretni.
Hejteri. Naporni komentatori svih i svega. Oni koji sigurno nemaju namjeru udovoljavati drugima, već dapače, baš udarati kontru. Što se dogodilo ljudima? Što to ljude tjera da budu zli prema drugome čovjeku? Sigurna sam da i ovakav stav vodi ravno u neuspjeh. Vlastiti neuspjeh, naravno.
Ponekad imam osjećaj da se neki bude sa mišlju da moraju odmah rano ujutro izabrati svoju dnevnu mržnju, koju će ispoljavati cijeli dan prema nekome ili nečemu. Rekla bi da su ti ljudi jako i duboko nesretni u svom životu. I kako naći sebe u tom balansu između biti „med i mlijeko“ i „siktava baba“. U stvari je tako jednostavno.
Živite svoj život, a ne tuđi. Govorite iz svog iskustva, a ne iz predrasuda. Ali stvarno je i više nego jednostavno. Ne komplicirajte si život. Dovoljno je zamršen. A kad je kompliciran, dolaze i brige. A briga je potpuno i nepovratno gubljenje vremena i stanje koje vam zatvara oči, dok prolaznost života i njegova ljepota tutnji pored vas kao brzi vlak. Život je u stvari toliko jednostavan i nevjerojatno ga je jednostavno živjeti u sreći, ljubavi i miru.
Progutaj ponos i ispričaj se. Nije uopće bitno pobijediti u svakoj raspravi. To je samo nekoliko riječi koje ti mogu očuvati lijep odnos s drugima. Dobar odnos čuva zdravlje. Pobjeda u bezveznoj raspravi jača samo tvoj ego. Ego je krivac za svaki loš odnos, sa bilo kojom osobom na ovom svijetu. Ionako samo mrtvi i glupi nikada ne mijenjaju svoje mišljenje. Probajte nekada prihvatiti i različitost shvaćanja kao ispravnost.
Običan si čovjek. Nisi ništa ni više, ni manje važan kao svako biće koje hoda ovom planetom. Ne moraš biti u svakom neslaganju pobjednik.
A ima još toliko stvari koje mogu pomoći da živimo ispunjeno i sretno. Za početak nemoj ovaj život, a ni sam sebe shvaćati preozbiljno. Ostani dijete. Ako te jedan običan smrdljivi Martin može nasmijati dok trlja svoje nožice jedna o drugu, na pravom si putu.
„Mama, ge mecec!“, kaže mi moj mališa. „Jovijo je objak!“, nastavi. Pogledam i vidim maleni oblak kako pokušava sakriti mjesec. Pogledam svog sina i vidim u njegovim očima nevjerojatno oduševljenje i radost. Vratim pogled i zaista, mjesec je ulovio taj oblačić i baš se igra njime. I moje oči se ispune oduševljenjem i radošću. Djeca nas toliko toga mogu podučiti. A ponavljanje je majka mudrosti, jer ovo je nešto što smo i mi nekada davno znali.
Ne okreći se za prošlosti. Apsolutno ništa od toga više ne možeš promijeniti. Živi danas kao da ti život ovisi o jednoj niti. Ako i sutra ne dođe, tvoje ime će ostati u nečijem srcu besmrtno. Pamtiti će tvoje srce i tvoja mala djela dobrote.
Ne sudi drugima, možda su ti njegove cipele prevelike, pa će se neki drugi sudac smijati tvojoj nesposobnosti da održiš balans u životu.
Postoje trenuci u životu koji će te baciti u očaj. Nećeš ih moći izbjeći. Ono što možeš je sjetiti se da ti to kroz neko vrijeme neće biti toliko bitno ili bolno ili razočaravajuće. Neće pomoći trenutno, ali ubrzo sigurno hoće. Znaš to!
Šeći! Kad poželiš šetati bespućima interneta, radije šeći prirodom! I razmišljaj. Duboko. O sebi, o svom napretku. Ne o drugima.
Jedi više onoga što raste u prirodi, a manje onoga proizvedeno u tvornicama. Osjećati ćeš se zdravije i izvana i iznutra. Uskoro ćeš i biti i zdravija i vitkija osoba.
Nasmij u toku dana bar pet osoba. Vratiti će ti se višestruko. I to vrlo vjerojatno baš u one dane kada te oni neki loši trenuci bace u očaj.
Oprosti svima koji su te nekako povrijedili. Nikada nemoj zaboraviti da je njihovo mišljenje o tebi njihov problem. Nije tvoj. Oprosti im bar duboko u sebi. Ne moraju ni znati da im je oprošteno. S vremenom će osjetiti tvoj oprost, a ti ćeš osjetiti veliko olakšanje. Neke stvari je najpametnije samo otpustiti od sebe.
Loši osjećaji, a pogotovo zavist je sasvim nepotrebna stavka u tvom životu. Možda nemaš ničega na bacanje, možda imaš prazan novčanik i tek pokoju paštetu u hladnjaku. No ako imaš prijatelje, imaš svega dovoljno. Frižider možda jest prazan, ali prijateljevo srce neće ostati hladno i da nepozvan dođeš, nahraniti će te. Toplim obrokom, zagrljajem, utjehom, nečime. Vjeruj mi!
Ako imaš nekoga koga možeš nazvati da se izjadaš, ako si dok ovo čitaš već danas pojeo jedan obrok, ako si unutar 24 sata osvježio svoje tijelo vodom, odspavao u toplom krevetu, prihvati činjenicu da si zaista sretna osoba. Udahni duboko ono što ti je rođenjem dano. Zrak, kako bi živio. Pojedi ono što ti je rođenjem dano. Svježu voćku, kako bi zdravo počeo dan. Popij ono što ti je rođenjem dano. Vodu koja liječi skoro sve. Uzmi sve što ti je tada, na dan rođenja dano. Svoj život. I sjeti se da si presretan da bi bio potišten i ljut. Jer sreća je stanje uma. Apsolutno ništa više od toga. A svaka riba smrdi od glave. Znam da si shvatio što sam htjela reći. Živi svoj život!
Tihana Kunštek
