Licitarstvo se prenosi već 8 stoljeća na nove generacije i tako je nesumnjivo veliki dio hrvatske tradicije. Iako je moguće kupiti licitarska srca diljem Hrvatske, ipak malo tko je vidio njihovu pravu izradu. Isto je i s izradom drvenih igračaka koji su dospjeli na UNESCO-vu listu nematerijalne baštine. Kako bi osvijestili važnost ovakve kulturne vrijednosti, Turistička zajednica Marije Bistrice sudjeluje u projektu za očuvanje rukotvorskog nasljeđa. Cijeli program je edukativnog karaktera, a posebno su važne radionice starih zanata gdje mladi mogu vidjeti izradu ponekih rukotvorina te tako osvijestiti vrijednost lokalne tradicije.
Kako bismo saznali još poneke informacije, razgovarali smo s Matejom Janečić, stručnom suradnicom Turističke zajednice Marija Bistrica.
Tradicije izrade licitara ali i drvenih dječjih igračaka na području Hrvatskog zagorja, uvrštene su na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalne baštine. Koja je točno posebnost u njihovim izradama?
Drvene dječje igračke prepoznatljivi su tradicijski proizvodi Hrvatskoga zagorja s dugom poviješću. Način izrade prenosio se u određenim obiteljima iz generacije na generaciju i zadržao do danas. Drvene frule – žviegle i tamburice živopisnih su boja i različitih oblika. Izrada i žuta boja tradicionalne su i prepoznatljive za drvene igračke. Umijeće izrade drvenih tradicijskih dječjih igračaka s područja Hrvatskoga zagorja uvršteno je na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva 2009. godine.
Licitari su šareno ukrašeni kolačići od medenoga tijesta. Tradicionalno su žarko crvene boje, a proizvode se u različitim oblicima i veličinama. Sitni su licitari (srca, bebe, ptičice, potkove, vjenčići, konjići) omiljen ukras božićnih jelki hrvatskih domova, a oni veći namijenjeni su darivanju bližnjih povodom posebnih prigoda. Licitarstvo je stari zanat čija povijest seže čak do 13. stoljeća. Tradicija pravljenja licitara upisana je na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva 2010. godine.
Nažalost, danas je teško održavati takvu vrstu obrta s obzirom na brojne trgovine gdje se lako pronađe sve što nam treba po jeftinoj cijeni, no s lošom kvalitetom. Prava je rijetkost vidjeti neki takav obrt koji je opstao. Smatrate li da takvi obrti mogu oživjeti, odnosno očuvati se? Na koji način?
Mi u Mariji Bistrici imamo registriran veliki broj obrta starih zanata tako da ih kod nas nije nužno oživljavati. Na vrlo poseban i zanimljiv način stare zanate možete svakodnevno upoznati i doživjeti kroz zanimljive interaktivne prezentacije majstora, radionice izrade licitara, radionice izrade drvenih igračaka ili pak radionice izrade proizvoda od gline. Radionicama starih zanata djeca, a i svi zainteresirani uče se likovnom izražavanju, vrijednostima i potrebi očuvanja autentičnog rukotvorstva zagorske narodne baštine.
Da li u biti velika uloga leži i samoj Turističkoj zajednici pojedinog mjesta, da više osvještava našu tradiciju?
Glavna uloga naše TZ općine Marija Bistrica jest očuvanje tradicije i baštine našeg područja. U prošlosti su na našem području brojni rukotvorski zanati imali važnu ekonomsku i socijalnu ulogu za lokalno stanovništvo. Mi kroz radionice i prezentacije pokušavamo osvijestiti naše posjetitelje o važnosti tradicije.
S obzirom da nemaju često priliku pokazati svoj zanat mladim ljudima, kakve su reakcije vlasnika tih manjih obrta nakon što su saznali za ovakvu vrstu predstavljanja starih zanata?
Vlasnici manjih obrta objeručke prihvaćaju naše pozive i rado se uključuju u prezentacije jer je njihova želja svoje znanje prenijeti mlađim generacijama.
Danas se djeca igraju najčešće plastičnim igračkama, dok mlađe generacije zasigurno ne znaju kako izgleda izrada licitara. No, kako bi se bolje upoznali s tim, organizirali ste i radionice pod mentorstvom pravih starih majstora. Kakvi su komentari mladih ljudi na radionicama? Da li postoje neke razlike između mladih koji su primjerice došli iz Zagreba i onih koji žive u Mariji Bistrici?
Komentari su odlični, jer su radionice interaktivne tako da su jako zanimljive. Međutim kada na radionice dolaze djeca iz Zagreba naravno da su reakcije drugačije. Djeca iz Marije Bistrice ipak su odrasla uz stare zanate i tradiciju tako da je njima to dio suživota. Djeca koja dolaze iz Zagreba imaju drugačije poimanje starih zanata i tradicije, ali se uvijek rado uključe i iskazuju veliki interes za radionice, posebice kada svoj suvenir koji izrade na radionicama mogu ponijeti kući.
Vaša turistička zajednica na ovaj način još dodatno promovira i tu regiju. Koje još aktivnosti radite kako bi tako manja, ali bitna, mjesta došla do izražaja s obzirom da u takvim manjim mjestima leži prava vrijednost hrvatske tradicija i kulturnog nasljeđa?
Od samih početaka TZ općine Marija Bistrica pa sve do sada intenzivno radi na promociji i promidžbi cijelog Bistričkog kraja, običaja i zaštiti autohtonih vrijednosti te gastronomije. Organizacijom različitih manifestacija, radionica i prezentacija oživljava se tradicija i stari zanati. Ciljevi razvoja turizma općine Marija Bistrica usklađeni su s globalnim gospodarskim te društvenim ciljevima općine. Dugoročni je cilj razvoja turizma na području općine kroz ostvarenje gospodarskog prosperiteta, uz maksimalno moguće očuvanje prirodnog okoliša i kulturno – povijesne baštine.
Razgovarala: Kristina Rep
