U životu imamo puno uloga – mi smo kćeri, sestre, unuke, nećakinje, sestrične, supruge/partnerice, majke, prijateljice… No, je li vam barem jednom prošlo kroz glavu da od kada imate dijete/cu kao da niste sve ovo, kao da vas dijete neprestano treba, pa imate osjećaj kao da ste 100% mama? Bez i malo vremena za sebe, da opet budete ja. Samo ja, eventualno partnerica, ja koja se probudi i ode spavati i spava bez ometanja, ja koja ode na posao bez briga o djetetu, ja koja si napravi kupku i misli samo na sebe tih dvadeset minuta (barem), ja koja čita knjigu i gleda seriju, ja koja se sredi za van – kino, kazalište, kavu, ja koja uživa u seksu s partnerom i ne obavi to „nabrzaka“ samo zato jer „mora“. Ja koja uopće stigne na kavu s prijateljicama. Ili na maženje s partnerom.
Možda imate dojam kao da nikada ne izlazite iz te uloge, ali ipak ima nade. Vi ste još uvijek sve ono što sam navela na početku, samo to sve možda trebate probuditi, osloboditi iz sebe i shvatiti da se ništa loše neće dogoditi. Istina, raspored je možda zgusnut, možda se sada čini nemoguće ponovo imati vrijeme za sebe, ali vjerujem da je moguće sve što poželite. Sretna mama znači i sretna beba, sretno dijete. Ako vi niste sretne i zadovoljne sa svojim životom, dijete to na nesvjesnoj razini itekako osjeti. Sigurno ste čule da su oni mali prepoznavatelji naših emocija, pa tako od njih ne možete ništa sakriti. Danas sam pročitala u knjizi J. Juula kako se dijete uvijek prilagođava svojoj okolini, odgovara na svoje potrebe, kao i da prati vaše potrebe i osjećaje. Pa tako, ako osjeti da je vas strah ostaviti ih u vrtiću ono će najvjerojatnije plakati, vrištati ili reagirati kako djeca inače reagiraju prilikom razdvajanja od roditelja, baš zbog tog vašeg straha, nelagode, tuge. Osjetit će da vama nije ugodno te će to protumačiti kao da je to nešto što nije dobro za njega – a vi ga ostavljate, napuštate. Isto tako, ne pali skrivanje pravih osjećaja, maskiranje usana u socijalni smiješak – ono osjeti je li mama sretna i zadovoljna time što se događa ili nije. Dijete ne možete zavarati kao što pokušavate zavarati sebe. Budite iskrene, uvijek budite iskrene sa svojom djecom jer su i oni iskreni prema vama.
E sada, što sam ono pisala o sretna mama – sretno dijete? Znači, nemojte se bojati izdvojiti vrijeme za sebe, bilo da imate bebu ili već malo veće dijete. Sat vremena u danu može biti sve za vaš um, srce, dušu i tijelo. Sat vremena bez briga o tome što ćete skuhati za ručak, što ćete obući djetetu ako ujutro bude hladno, a kasnije toplo, tko će prošetati psa, počistiti kuću koju danima ne uspijevate dovesti u red, sat vremena u kojima ste samo ja – žena. To čak ne mora značiti da vam netko drugi mora pričuvati dijete. Sat vremena znači da, dok dijete spava vi umjesto da pomahnitalo čistite kuću uzmete vrijeme za sebe, pa makar pola sata od tih sat vremena. Pročitajte knjigu koju ste započeli, a nikako ne stignete nastaviti čitati premda hrani vašu dušu, pogledajte pola epizode serije, okupajte se umjesto da se na brzinu otuširate, nahranite svoju kožu nekim mirisnim losionom. Što vam sada prolazi kroz glavu? Razmislite malo o osjećaju koji vam može donijeti obavljanje aktivnosti koju volite, nešto što će vas ispuniti. Prašinu možete uvijek obrisati, suđe oprati malo kasnije, a ne odmah iza ručka. Uživajte u životu. Ponekad nam je život jedna velika obaveza u kojoj je hrpa malih obaveza, a u kojima je još manjih obaveza. „To do“ lista je uvijek više puna nego prazna, a vi imate osjećaj kao da ništa nećete stići. Pustite taj osjećaj, bacite ga što dalje od vas. Suđa će uvijek biti, prašine također. I nije propast svijeta. Ili je?
Isto tako, ne morate sve same, imate partnera koji živi s vama i u jednakom je udjelu odgovoran za brigu oko djeteta i kućanstva. Ako nemate partnera, a već vam je svega dosta, zamolite prijateljicu, mamu, sestru da vam na sat vremena pričuva dijete. Nije sramota tražiti pomoć. Sramota je patiti i ne osloniti se na nekoga.
Oslonite se.
Ili barem pokušajte.
Puse od Ive 🙂
Napisala: Iva Sambolek
