Hrvati u prosjeku od roditelja odlaze tek s 31,5 godina. Neslavni smo rekorder u EU sa čak 70,3 posto mladih koji od punoljetnosti do 34. godine žive s roditeljima. Prema posljednjem popisu stanovništva, Hrvatska broji 845.343 mladih u dobi od 20 do 34 godine, što bi značilo da imamo 594.276 mladih koji žive do 34. godine s roditeljima.
Razgovarali smo s dvoje tridesetogodišnjih Zagrepčana koji još žive s roditeljima koji su nam objasnili svoje razloge.
Ženska priča, 33
“Nikad nisam niti selila iz obiteljskog doma. Bila sam u dugogodišnjoj vezi s dečkom kojeg sam upoznala na početku fakulteta. Studirali smo skupa, stalno visili ili kod njega ili kod mene. Maštali smo o zajedničkom stanu, ali smo odlučili pričekati da diplomiramo. Ni moji ni njegovi roditelji nisu imali ništa protiv da on prespava kod mene u sobi ili ja kod njega. U početku mi je sve bilo frustrirajuće, a onda sam se navikla. Mama bi nam ujutro napravila i doručak. On se nikad nije bunio. Počela sam raditi, no on je pao jednu godinu pa drugu. Sve se vrtjelo oko njegovog studiranja. Radio je honorarno i nedovoljno za ratu za stan. Ja sam počela raditi. Iznenada smo prekinuli u mojim kasnim 20-ima. Došao je jedan dan i rekao da se zaljubio u drugu.
Svijet mi se srušio. Iako sam imala svoju plaću bilo mi je suludo tako nesretna još odlaziti od kuće. Pa sam ostala. I još sam tu. Imam neke prolazne veze, ali ništa posebno. Više bih rekla da se baziraju na seksu. Kod kuće imam društvo. S mamom sam oduvijek vrlo bliska. Nerviraju me ponekad njena pitanja. Kad pita kakvi su mi planovi digne mi se kosa na glavi. Tata većinom ionako šuti pa prolazimo jedan kraj drugoga.
Nemam dojam da im smetam. Možda skrivaju to od mene. Dajem im 1000 kuna mjesečno. Za režije, hranu. Nije puno, ali mama ionako kuha, a ja ne jedem puno. Preko dana sam na poslu, a ako odem još negdje moje ukućane niti ne vidim. Mama se trudi micati se s puta kad sam nedjeljom mamurna. Pravi se da ne kuži.
Vjerujem da ću joj i faliti kad jednom odem. Ne znam zapravo kad će to biti. Možda nađem nekog, a opet možda i ne.”
Muška priča, 35
“Brzo nakon srednje sam našao stan s cimerom. Znao sam ga preko zajedničkih prijatelja, došao je iz Slavonije. Htio sam otići od staraca, a budući da sam radio mogao sam si priuštiti samostalan život. Bilo mi je ludo tih godina. Radio sam puno, ali i puno zarađivao. Noću se tulumarilo. Trošio sam novac nemilice. No, za to i služe dvadesete.
S 25 sam upoznao curu koja je živjela u studentskom domu. Na zadnjoj godini je zatrudnjela pa smo se dogovorili da ćemo živjeti skupa. Oženili smo se, a stiglo je i dijete. Tipična priča. Krpali smo se nekako s mojoj plaćom.Onda se i ona zaposlila i život je išao uobičajeno. No, krenule su svađe. Smetali su joj moji izlasci s ekipom. Prigovarala je stalno. Svađali smo se prečesto. Iskreno, nismo se previše dugo ni poznavali prije svega.
Odlučili smo se rastati. Taman nekako u to vrijeme propala je firma u kojoj sam radio pa sam završio na burzi. Stan, koji smo kupili na kredit, sam ostavio bivšoj. Otplatila mi je dio.
Vratio sam se kod mame, tata je u međuvremenu umro. Jednostavno, to mi je bio jedini izlaz. Mama se složila kad sam joj rekao svoj plan. Kad mi dođe kćer na vikend i ona ju često pričuva. Rekao bih da smo većinu vremena dobar tim. Jedinac sam tako da jedino mene ima. Stara me zna ispitivati o tome kamo idem i kad se vraćam. Prije smo se još više svađali oko toga, sad se nekako smirila. Ne da mi se da me tretira kao malo dijete. Baš me to živcira. Svaki dan maštam o odlasku, ali ne mogu. Nemam kamo. Imam posao na određeno pa dokle ide. Sve je to od danas do sutra. Staroj dam novac kad imam ili kad ide u veću nabavku. Moram plaćati i alimentaciju pa me ne opterećuje oko toga.
Uopće ne vidim kad i kako ću se ponovno skućiti. Moja mama već ima hrpu dijagnoza i iako se dobro drži, tko zna do kad će tako. Ne znam kako da joj nakon svega okrenem leđa i ostavim je samu.
Možda odem van. To mi je u posljednje vrijeme mantra. Vidjet ćemo.”
I za kraj priča iz Amerike.
Mark i Christina Rotondo tužili su sina Michaela sa željom da napusti obiteljski dom u New Yorku, jer je odbio sam otići nakon što su ga to zamolili početkom ove godine. Čak su mu poklonili 1000 dolara kako bi pomogli s troškovima za novi stan, ali ništa nije pomoglo. Zadnjih osam godina živio je s njima bez plaćanja stanarine pa ga je na kraju deložirao sud.
M.Z.
