Alis Marić – žena koja je prihvatila izazov!

… jer tek kad se usudimo, otkrit ćemo ono što jesmo. Usuditi se, riskirati, prihvaćati nove izazove i prilike – to je cijena napretka.

Alis Marić, žena koja je prihvatila izazov. Usudila se napustiti sigurnu luku i krenuti u nepoznato…  njen blog i Facebook stranica Čitaj knjigu, danas broji više od 350.000 pratitelja.

Ovu fascinantnu ženu upoznala sam prije dvije godine. Spojile su nas knjige i strast za pisanom riječi. Na prvoj kavi koja je potrajala satima, jer teme su navirale same od sebe, otkrile smo da imamo dosta toga zajedničkog;  diplomu pravnog fakulteta, bolnu rastavu, žestoki mobbing, ljubav prema knjigama i pisanju…

Naše se prijateljstvo nastavilo, a oduševljenje ženom koja je pokrenula portal ČITAJ KNJIGU koji je postao jedan od najčitanijih i najutjecajnijih blogova, a koji se čita i van granica Lijepe naše, raste. Otkrivam i zašto:

Neazdovoljstvo na poslu, mobbing koji si doživljavala bila je svojevrsna prekretnica u tvom životu. Kao pravnica, na poslu voditeljice ureda uprave i predsjednice uprave provela si punih 22 godine, zašto tako dugo?

Nisam imala hrabrosti izaći iz zone komfora. Smatrala sam da je najvažnije u životu imati sigurno  i dobro plaćeno radno mjesto. Tvrtke u kojima sam radila bile su zvučne i poznate.  A to što sam radila posao koji nisam voljela, što sam bila okružena zavišću, zlobom i podmetanjima, što su me šefovi svakodnevno ponižavali kao osobu, ali i kao ženu nisam smatrala dovoljnim razlogom da napustim tu tzv. zonu komfora. Često mi je  prekipjelo. Dala bih ja otkaz (nisam baš od onih totalno mazohističkih osoba koja u nedogled trpi), nagodila bih se za dobre uvjete odlaska i mislila da će negdje drugdje biti bolje. Uvijek sam ponovno  našla novi posao  u nekoj drugoj tvrtci, s dobrom plaćom i prihvatljivim uvjetima. Prvih mjesec, dva bi bilo bolje. Ljudi se nisu još do kraja otkrivali. Bilo je podnošljivije raditi i trpjeti. Jer da, tako su me učili roditelji, a i okolina. Treba se trpjeti. Nema kukanja i trebam biti zahvalna što  imam dobro plaćeni posao. Jer koliki nemaju. Možda bi tako bilo i danas da se jednog dana nakon 22 godine takvog razmišljanja nije dogodio otkaz. Moj prvi otkaz u životu, ali istovremeno i najbolja stvar koja mi se dogodila u životu. Nakon tog otkaza i nakon što je moj tadašnji šef završio u zatvoru nigdje više nisam mogla naći posao „u struci“, kako se to kaže. Od onda je moj život zaokrenuo u sasvim drugom smjeru.

Kako si uopće došla na ideju da pokrenes portal?

Nisam imala nikakvu ideju. U to vrijeme sam bila u brizi i obuzeta strahom. Nisam mogla nikako naći posao. Bojala sam se za svoju budućnost. Obitelj me je počela zabrinuto pitati kakvi su mi planovi i kada mislim naći posao. Uvjeravala sam ih da pokušavam, ali nema šanse. Jer ipak sam ja jedna stara žena koja ulazi u šezdesete i tko će me htjeti zaposliti. Osim toga previše znam, previše tražim i previše mogu. To se nikome ne sviđa. Jer tek se onda ustanovi koliko ovi oko tebe malo i neučinkovito rade.

Pokrenuo me je Facebook. Dao mi je ideju. U društvenim mrežama sam vidjela velike mogućnosti. Odlučila sam pokrenuti službenu stranicu o knjigama koja će se jednostavno zvati Čitaj knjigu i na kojoj ću okupiti oko 500 tinjak dragih prijatelja i znanaca i pričati ćemo o knjigama i o pročitanom. Pa barem da utažim glad za vječnom životnom ljubavi – a to su knjige. A onda je samo krenulo. Kao tornado. Moja ljubav i strast su pokrenule najbolju stvar u mojem životu.

Vjerojatno se, na samom početku nisi nadala ovakvom uspjehu, ali vjerojatno si imala neku viziju kad si krenula?

Ne baš nisam imala nikakvu viziju na početku. Nikakva očekivanja. A kamoli financijska. Ali onda malo po malo kako su se stvari brzo počele odvijati, kako je moja stranica dobivala sve više pratitelja i pozornosti počele su mi dolaziti ideje i mogućnosti. Shvatila sam da je sve u meni. Imam toliko znanja, ideja, volje i motivacije da sam praktički nezaustavljiva.

Pitanje koje ti vjerojatno svi postavljaju; tvoja neiscrpna energija. Imaš obitelj, čitaš (koliko ono?), pišeš preporuke i vrlo uspješan blog, aktivna si na Facebooku, putuješ, prisutna si na mnogim događanjima…  Dan ima samo 24 sata, kako sve to stigneš?

Oduvijek sam bila takva. Još kao mlada. Išla sam na balet, tri strana jezika, klasična gimnazija, aktivno sam igrala tenis. Imala sam vremena za prijatelje, druženja i putovanja. Takva sam se rodila. Takva mi je natalna karta. Kaže mama da kao mala beba nikada nisam spavala. Nisam ni plakala. Samo sam gledala. Kao da sam razmišljala. Oduvijek sam turbo. I to je za mene normalno. Imam razvijene organizacijske sposobnosti. Već unaprijed u glavi imam zacrtano što radim u svakoj minuti. I to onda slijedim. Nađe se vremena i za odmor i za čitanje i za uživanje. Ali puno radim. Ne stajem po cijele dane. A sada mi pogotovo ništa nije teško ni mrsko. Osim toga od kada sam u menopauzi tj. od kada sam ju „preživjela“ imam više energije nego ikada do sada. Zanimljivo zar ne? A uvjeravali su me u suprotno.

Što te u životu najviše motiviralo?

Izrazito sam pozitivna osoba. To je isto valjda došlo s rođenjem. Moji hormoni ili moja karma su takvi. Sve mi je divno, stalno sam zahvalna, stalno sam dobro i uvijek vidim u svemu sve dobro. To nije gluma. To je tako. Moja formula za uspjeh je uvijek bila: DOM + ZDRAVLJE + NOVAC = USPJEH. Pod domom smratram obitelj – moj muž i moja djeca i naravno šira obitelj i prijatelji. Najvažnijima u svom životu posvećujem i odgovarajuće vrijeme. Jer uzalud ti novac i zdravlje ako su ti djeca zanemarena, zapuštena i bez ljubavi. Jer obitelj je ono što obogaćuje moj život. Uspjeh nije ništa ako ga ne možeš s nekime podijeliti. Zatim tu je naravno i moj dom kao sveto utočište. Ako je tu sve ok onda sam i ja ok. To me motivira.

Znam da si puno pisala o neuspjehu, a nedavno sam pročitala ono što si tako lijepo napisala: „Shvaćam da sam se zahvaljujući svim tim neuspjesima kretala prema najboljem životu. I još uvijek se krećem. Neuspjeh je cijena veličine“ , no teško mi je spojiti tebe i neuspjeh?

O itekako. Neuspjeh svakoga prati. Samo je razlika kako netko na neuspjeh reagira. Kao i svi ljudi oko mene, doživljavam više neuspjeha nego uspjeha. Kada bih pobrojala poslovne neuspjehe bilo bi ih barem petnaest velikih i puno, puno malih. Doživjela sam i brojne neuspjehe odnosa. Jednu silovitu rastavu braka i bezbroj učestalih razočarenja u partnere i mnoge prevare. Ne sramim se to priznati. To je život. Hrpa neuspjeha. Prijateljske i financijske neuspjehe da ne nabrajam. Danas mi je jasno da je to sasvim normalno. Ne osjećam se žrtvom niti patim od svih tih gubitaka. Ne vrtim ih po glavi i nikome ne zamjeram. Ni bivšem, ni sadašnjem, ni šefovima, ni zlobnim kolegama. Nisam sklonija negativnosti. Osim toga, danas znam da što većem broju ljudi pomažem  da postanu uspješni i ja sama postajem uspješnija. Kada podijelite svoje blagoslove s nekim, ispunjavate svoju svrhu na ovom svijetu kao ljudsko biće. To je ono najvažnije i najvrijednije. Svi smo mi ovdje da pomažemo jedni drugima. Ali malo ljudi to zna. Lakše im je podmetati, mrziti, zavidjeti i ljutiti se. Onda se čude kako se osjećaju.

Slobodna sam primjetiti da si uzor mnogim ženama, upravo zato jer si uspješna, nasmijana, uvijek dotjerana. Jesli li ikad osjetila onu „žensku“ zlobu?

O da. Stalno. U kojoj god sam tvrtki radila, bila sam na vjetrometini. Zavist i zloba su se mogle rezati nožem. Toliko ih je bilo. I danas često osjećam takvu energiju. Ona se osjeća i preko društvenih mreža. Ali to nema veze sa mnom. To ima veze s osobama koje ih osjećaju i zrače. Tako da ne trošim energiju na takve. Jednostavno idem dalje. A njima ostavljam da se bore sa svojim demonima.

Što te može obeshrabriti i postoji li nešto što te, onako kolokvijalno – ubije u pojam?

Generalno me ubija u pojam nepravda i nemogućnost da je ispravim. Zato sam i studirala pravo da bih jednog dana utjerivala pravdu. Ali to se nikada nije ostvarilo. Danas utjerujem pravdu knjigama. Širim ljubav prema knjigama, pisanoj riječi, lijepim mislima i pozitivi. Tako se isto može mijenjati svijet i činiti ga boljim mjestom. Ne kukam, ne žalim se, nisam očajna jer time samo gubim energiju. To prepuštam onima koji to ne razumiju. Da, naravno da vidim da našu predivnu zemlju vode krivi ljudi. Čak sam se neko vrijeme namjeravala baciti u politiku, ali sam uvidjela da za to nemam dovoljno motivacije. Zamisli ipak nemam dovoljno energije za nešto.

Koji su tvoji uzori, žene koje su te nadahnule, inspirirale, motivirale?

Moji uzori su mnoge pametne i karakterne žene. Prvenstveno su to neke koje se nalaze u mojoj blizini. Zatim se divim svim nepoznatim ženama koje se bore za svoje na bilo koji način.  A poznate su ličnosti oduvijek bile inspiracija svim ljudima pa tako i meni. Posebno se divim Oprah, Meryl Streep, Elizabeth Gilbert, Fridi Kahlo, Tini Turner, Hellen Keller, Marie Curie, Agathi Christie i mnogim drugima. Volim čitati autobiografije i biografije i njima se posebno nadahnujem.

Znam da si žena puna planova, pa ako može eksluziva, što je sljedeće?

Osnovala sam udrugu Čitaj knjigu i s njome imam velike planove. Želja mi je i dalje ljudima ukazivati na važnost čitanja, širiti ljubav prema knjigama, rušiti predrasude da je knjiga OUT i da ljudi sve manje čitaju. Želim da moja Biblioteka Čitaj knjigu i dalje izdaje motivirajuće naslove koji će se rado čitati.

Uskoro dolazi i sponzorski auto Čitaj knjigu koji će sav biti oblijepljen stihovima i citatima.

Nadam se da će se uskoro ostvariti i moj dugo sanjani san o jednoj maloj i šarmantnoj knjižari u kojoj će svatko moći doći na dozu dobre knjige.

Razgovarala: Rosie Kugli

Foto: Mario Drausnik

 

Oglas

Komentiraj

komentari

1 komentar

  1. MKsOrb.Com

    […]check beneath, are some completely unrelated web-sites to ours, nevertheless, they are most trustworthy sources that we use[…]

  2. Masum

    […]check below, are some absolutely unrelated web sites to ours, however, they’re most trustworthy sources that we use[…]