Godišnji! Jeeeeeee! Uskoro se mičem sa dosadnog i napornog posla i idem daleko od ovog sparinom pofurenog grada. More, ribice, miris borova, crno vino, zrikavci, brodice. Toliko mu se veselim, da sam na netu našla counter koji odbrojava dane, sate, minute i sekunde. Naručila sam novi badić preko neta. Genijalan. Taman pokriva ono što mora i otkriva ono što ne mora, ali zabavlja mog zakonitog. Djetetu pokupovala cijeli arsenal igračaka za plažu, i nove sandale za vodu.
I tako, dođe taj zadnji dan poslu. Na odlasku se izbeljim kolegama, jer su se oni svi vratili, a ja idem s guštom zadnja. Poželim im mirne dane pred njima, nadajući se da će krepati od posla kao i ja dok sam ih mjenjala, dok su oni svoja tjelesa namakali u slanoj vodi i pijuckali omiljeno pićence. Sretna dođem kući, popakiram sve stvari sa pomno razrađenog popisa, kresnem čašu crnjaka za potpuni ugođaj i dreknem: “Dušo, spremni smo!”
Provjerim još jednom da li su svi kućni aparati isključeni, sve na svojem mjestu, pozvonim susjedi i dam joj rezervni ključ, zlu ne trebalo i da zalije bar svaka tri dana te moje tri pelargonije i fikus. Potrpamo sve stvari i sebe u auto i krenemo.
Put je prošao začuđujuće mirno. Maleni je prespavao dva i pol sata puta, a sat vremena je gledao kroz prozor i tražio bagere, traktore, kamione i dizalice koje obožava. S obzirom da mi Hrvati imamo običaj raskopavati i zakrpavati naše ceste za vrijeme najveće turističke sezone, nagedali smo se tih vozila napretek. Ali eto, usrećili su mi dijete i unijeli dašak radosti u naše putovanje.
I tako, stigli smo u prekrasno malo mjesto, gdje žive moji roditelji. Prednosti koliko vas volja. Ne plaćate smještaj, mama voli kuhati za sve, tata voli ujutro obaviti šoping za sve, more vidite s terase, plaža je 80 metara ispred vašeg prozora. Ne zvuči li vam sve to idealno?! Budite ljubomorni! Baš sam sretna žena!
Sutradan krene ono pravo ljetovanje. Odmorni od puta i znajući da nemate baš nikakvih drugih obaveza osim paziti na dijete, shvatite da to u stvari činite cijelu godinu, samo sada u drugom gradu i u sve tri smjene. No entuzijazam i optimizam je i dalje na vrhuncu. Nakon što ste napokon našli mjesto na pretrpanoj pješčanoj plaži, dovukli pola kamiona plastičnih igračaka, napuhali čamac, rastegnuli ručnike i otvorili suncobran, krenuli ste plažom loviti dijete, kako bi ga namazali zaštitnim faktorom 90, jer je dok ste sve to postavili, skoro pa već podne. Napokon ste ga ulovili i pretvorili u sablasno bijelog duha, jer sunce je jako, a on je kao fermentirani mliječni proizvod, no on je taman ugledao crvenu lopaticu koja nije njegova, ali bi baš i isključivo nju. I dok očajno gledate u četiri njegove lopatice, vjetar vam odnosi loše zabijen suncobran u presušeni pijesak. Dok ga lovite i ulovite jer se zaustavio nervoznoj Čehinji na pozamašnoj pozadini, vaš ponos je malog Talijana namlatio crvenom lopaticom i svojom kanticom mu napravio kulu od pijeska na glavi. Uz desetak isprika njegovoj materi na svim jezicima kojih ste se mogli sjetiti, pokušate mu napokon nabiti šiltericu na glavu i narukvice za plivanje, kako bi se što prije maknuli od sablažnjenih pogleda roditelja, čija djeca valjda rastu na planetu Proxima, gdje ne znaju biti hiperaktivni i nepristojni. Dok ulazite u vodu, shvatite da ste u svoj toj strci koja je trajala skoro sat vremena zabravili na svoju kožu i počnete osjećati prvo peckanje zategnute i lagano crvene kožice na licu i leđima.
Naravno, vaš zakoniti je hiperosjetljiv na sunce i pjesak među nožnim prstima, pa je svo to vrijeme budno pazio na ženu i dijete iz obližnjeg kafića čitajući novine, ispijajući hladno, točeno pivce i sav razgaljen tu i tamo pogledavao kako ste sretni dok veselo trčite za zajedničkim potomkom.
I tako svaki dan, naredna dva tjedna. Sa jednom razlikom. Prva tri dana, zakoniti vam je priuštio nezaboravan SPA tretman. Mazanje leđa najjeftinijim jogurtom iz Lidla i trljanje opeklina ledom i rehidratizrajućom kremom. Ostale dane niste imale tu beneficiju.
I ako zanemarimo kako je mali svaku večer histerizirao ispred slastičarne za 14 kuglica sladoleda jer jedna nije dovoljna, i ako zabravimo ono vađenje bodlji od ježinca, kada ga je čula cijela plaža i ona susjedna i ona njoj susjedna, i ako pokušamo ignorirati to što smo potrošili tri litre repelenta za komarce jer je mali alergičan i na miris borova koji plahuta zrakom, a kamoli ne na komarce koji ti zaklone pogled na puni mjesec koliki su, naš godišnji odmor je bio savršen.
I kad je zakoniti u povratku nježno konstatirao: “Dušo, tako mi je drago da smo se napokon odmorili!”, poželjela sam da ga strefi asteroid veličine kafića u kojem je on proveo svoje dane godišnjeg odmora u miru i hladovini. I sljedeće godine definitvno uplaćujem tri dana u hotelu na obali za jednu personu, a zakonitom ću napraviti kratku pdf prezentaciju sa slikama ovogodišneg odmora, kao vodič kroz nezgodne situacije na godišnjem odmoru sa djecom i kako ih izbjeći. Nisam li divna u stvari? Jesam! Zakon sam!
Tihana Kunštek
