Biti roditelj nije lak zadataka. Svome djetetu želite usaditi brojne vrijednosti za koje znate da su važne za kvalitetan i sretan život. Jedna od zasigurno je i učenje o odgovornosti. No, djeca uče drugačije od nas i ponekad je potrebno upotrijebiti kreativan i mudar pristup. U tome će vam pomoći ovi savjeti stručnjaka.
Svatko sam čisti svoj “nered”
Ovaj moto djecu je najbolje učiti na malim stvarima kako bi ga kroz život primijenili na velikima. Primjerice, kada dijete prolije sok ili mlijeko probajte reći nešto poput “Ups, proliveno mlijeko. U redu, idemo ga počistiti”. Pritom dajući djetetu papir i zajedno s njime počistite. Kada ostave tenisice nasred hodnika, mirno ih pokupite, dajte djetetu u ruke i recite “uvijek pospremimo svoje stvari”.
Naravno da je najčešće lakše i brže da sami sve obavite ili vičete iz druge prostorije dok obavljate svoje poslove, ovim pristupom, ako ste dosljednji postići ćete puno veći efekt. Dijete će kroz ovakav pristup naučiti da nije samo i da nakon greške ne slijedi uvrijeda ili deranje te će lakše prihvatiti ova i druga “pravila za život”.
Naučite ih razmišljati
Jedan od najvećih izazova roditelja je naučiti djecu na jednostavne kućanske poslove, a kada krenu u školu i na školske te druge obaveze. Starija djeca često znaju biti i sama doma pa im roditelji za to vrijeme ostave popis obaveza koje vas najčešće dočekaju neispunjene. Važno je zapamtiti da nijedno dijete ne voli obavljati kućanske ili bilo kakve druge obaveze radi njih samih. Stoga bi vam fokus trebao biti na učenju navika, a ne analizi koliko je dobro posao obavljen.
Umjesto da dijete dočekajte “jutarnjom paljbom pitanja” poput: “je li ruksak spakiran; ne zaboravi ručak; jesu li zubi oprani..” pokušajte drugačiji pristup. Pitajte svoje dijete “što sljedeće moraš napraviti da se spremiš za školu?”. Ovako ih učite razmišljati svako jutro dok ne shvate koji su to ponavljajući zadaci koji su im bitni u svakodnevnom životu. Dapače, možete dijete naučiti koristiti liste i popise, ako vidite da to za njih funkcionira.
Popravak umjesto kazne
Ako imate dvoje ili više djece onda znate da je kuća ponekad pravo “bojište”. No sljedeći put kada jedno dijete povrijedi drugo, nemojte ga tjerati da se ispriča. Isprika neće biti iskrena i nikome neće pomoći. Umjesto toga pomozite djetetu da se nosi sa svojim osjećajima i shvati zbog čega je tako reagiralo. Kada se svi smire, pitajte dijete što može učiniti da popravi narušen odnos. Obično će se samo htjeti ispričati, a možda na neki drugi način pokazati žaljenje, to neka bude njihov izbor. Ovakav pristup uči dijete odgovornosti da ispravi svoje loše postupke, ali na način koji ono smatra ispravno, a ne vi, čime se stvaraju i kvalitetni temelji za buduće slične situacije.
Budite primjer
Djeca jako dobro detektiraju iskrenost i glumu. Ako sami ne prakticirate ono što želite naučiti svoje dijete, nikada nećete postići željeni efekt. Stoga uvijek budite iskreni i jasni u obavezama koje dajete djetetu. Ako ste primjerice u prirodi i želite naučiti dijete da poštuje okolinu, možda ćete reći nešto poput: “Znam da je naporno nositi smeće u ruci, no ne vidim nigdje kantu za smeće, a mi nikada ne zagađujemo okoliš.” Drugi primjer je: “Znak kaže da je ovo parkirno mjesto za ljude s poteškoćama, stoga naravno da nećemo ovdje stati iako nema mjesta drugdje.”
Također je važno da održite svako obećanje koje date, bez isprika. Ako preskočite obećano igranje nogometa u subotu, kako očekivati od djeteta da ispuni svoja obećanja?
Ne koristite frazu “neodgovaran si”
Način na koji vidimo svoju djecu donekle je samoispunjavajući. Stoga umjesto da ga kategorizirate kao neodgovornog ili neodgovornu, naučite ih kako biti odgovoran. Ako uvijek gube stvari, naučite ih da prije nego krenu od nekud da se okrenu i vide/razmisle jesu li što zaboravili. Kada su stariji, recimo od 8 godina naviše možete krenuti i sa plaćanjem dodatnih zadataka. To se ne bi trebalo odnositi na one koji se podrazumijevaju poput pospremanja kreveta, zadaće i slično već na dodatne zadatke poput čuvanja bebe, zalijevanja cvijeća i slično.
Foto: Pexels
Tekst: Maja Kos
