Priča o mami na mobitelu

mama i mobitel

Ako se pitate kakve to mame gledaju u telefon dok se djeca igraju, objasnit ću vam!

Ja sam mama koja bulji u telefon u parkiću dok joj se djeca igraju. Ne uvijek i ne non-stop, ali eto, dogodi se da sjednem na klupu i odgovorim na neku porukicu ili mail koji čeka od jučer. Nekad pogledam Facebook.  Sve to dok se moja djeca od dvije i četiri godine igraju bez mene da sam im za petama.

Kakva (ne)majka, pomislili bi!

Samo, sljedeći put kad me vidite kako sjedim i razgovaram s drugom mamom ili gledam u telefon, pomislite na ovih nekoliko stvari!

Ja sam, također, mama koja je uz svoju djecu po cjeli dan. I mama koja se trudi da svakog dana jedu kuhano i svježe povrće, da imaju dvije voćne užine i jedu malo ili nimalo industrijske hrane.

Ja sam, također, mama koja se iz žene koja odlazi na posao, pretvorila u domaćicu preko dana i ženu koja na mailove odgovara poslije ponoći, jer tada je sve ostale poslove završila.

Ja sam, također, mama koja svakog dana u parkiću provede između tri i četiri sata, jer znam koliko je za djecu važno da budu na svježem zraku.

Ja sam, također, mama koja nikad, NIJEDNOM nije dozvolila da prođe dan (ni odlazak na spavanje) bez pročitane priče ili slikovnice. Često i uz tatinu pomoć.

Ali, ja sam i mama koja je puno puta izgubila strpljenje, podviknula i kad dijete svojim ponašanjem možda samo traži moju pažnju. I mama koja je uzela daljinski i pustila jednu epizodu neke serije, onda kada bi stvari postale nepodnošljive. Ili kada bih jednostavno poželjela popiti kavu na miru. I da, ja sam mama koja u parkiću ponekad sjedne i izvadi telefon dok djeca trčkaraju, prateći ih krajičkom oka.

I znate što? Bez lažne skromnosti, moja su djeca nerjetko najspretnija u parkiću među svojim vršnjacima!
Samostalno ljuljanje? Savladali sa 22 mjeseca oboje. Penjanje na vrh penjalice? Sa dvije godine bez problema, uz mali zastoj rada maminog srca (što sam se trudila da prikrijem, jer ne želim da ih moj strah sputava u bilo čemu). Sve to jer im nisam bila za petama uz rečenicu od koje me već glava boli: „Ti si za to još mali”.

Nije točno da ih ne vidim onda kad nisam na pola metra od njih, samo želim da oni u to vjeruju.

Pripremio: M.Z.

Izvor: Mama iz parkića / zelenaucionica.com

Midas

Komentiraj

komentari