Većina roditelja barem jedanput se osjećala frustrirano i bespomoćno suočena sa plačem svoga djeteta. Nerijedak je i osjećaj krivnje kod roditelja, kao da smo nešto pogrešno napravili. No, dječji plač je posve normalan, sastavni dio djetetova razvoja.
Beba opet plače. A vi se osjećate bespomoćno. Vjerujte, niste sami. Samo u internetsku tražilicu upišite „dječji plač“ i ugledat ćete stranice i stranice tekstova o dječjem plaču, bezbroj savjeta o tome kako ga shvatiti, prevenirati, preživjeti, ali i bezbroj odgovora o vječnom pitanju – zašto bebe plaču. Odgovor je jednostavniji nego što bismo mi to možda željeli. Bebe još ne znaju govoriti, a plač je jedina „riječ“ koju poznaju.
Kako nam dijete govori da je gladno? Plače. Kako nam govori da je žedno? Plače. Kako nam govori da bi se htjelo maziti? Plače. Kako nam govori da ga teta previše gnjavi? Plače. Kako nam govori da ga previše uzbuđuje šušur oko njega? Pogađate, plače.
S vremenom možemo primijetiti kako plač našega djeteta ima boju, volumen, različite tonove. Istraživanja su pokazala kako dječji plač ima različite funkcije, a između ostaloga, plačem se bebe rješavaju viška energije i eventualnih napetosti akumuliranih tijekom dana. Kako dijete počinje stvarati zvukove, smiješiti se i učiti komunicirati na druge načine, polako se smanjuje i plakanje.
Kako se nositi s plačem? Ne uspoređujte se sa drugim roditeljima i njihovom djecom. Ako imate više djece, sigurno ste se i sami uvjerili koliko su međusobno različiti u dojenačkoj dobi. Koliko je moguće, odvojite vrijeme za sebe. Najbolje se poznajete, znate što vas opušta, pokušajte ugoditi sebi, posebno u kriznim razdobljima kako biste napunili baterije i spremno se suočili sa sljedećim izazovima roditeljstva.
I zapamtite, vrijeme je na vašoj strani!
Marija Grganić
