Što reći umjesto ‘prestani plakati’?

Jeste li razmišljali kako na vas djeluju riječi „prestani plakati“? Ta rečenica meni nikada nije pomogla, a vjerujem niti jednom djetetu, da zaista prestanem plakati i da se dobro osjećam. Tako kao da omalovažavamo nečije suze koje su tu s razlogom. Tužni smo, uznemireni, frustrirani, ljuti, razočarani… U tome svemu treba nam utjeha i podržavajuće riječi koje nisu „prestani plakati“. To se također odnosi i na dječake čiji roditelji često rade na zatomljavanju njihovih emocija. Kako odrastaju tugu zamjenjuju ljutnjom pa su česti i agresivni odgovori kojima sprječavaju suze. Ljutnja kod dječaka je često prihvatljivija od tuge, pa tako oni niti ne nauče adekvatne kanale ispoljavanja svoje tuge, a niti ljutnje.

Priznajte djetetu njegove osjećaje, imenujte osjećaje koje primjećujete kod njega i pomozite mu da shvati što mu se to događa. Kad ste vi tužni i ne možete se posvetiti djetetovim potrebama, to mu i recite, radije nego da u svojoj tuzi odbacujete djetetove pozive na igru. Dijete će naučiti da ste tužni i gledat će vas kako se vi nosite sa svojim emocijama. Budite dobar model.

Što reći umjesto „prestani plakati“?

  • U redu je plakati/okej je što plačeš
  • Razumijem da si ljut/tužan/zbunjen/razočaran… i okej je plakati zbog toga
  • Ovdje sam uz tebe, slušam te ako želiš sa mnom pričati o tome
  • Vidim da te nešto muči, da nešto nije u redu, želiš li mi reći?
  • Želim ti pomoći
  • Vjerujem da zajedno možemo riješiti ono što te muči
  • Možeš mi vjerovati
  • Kad budeš spreman, tu sam za tebe

Uz riječi, uvijek možete zagrliti svoje dijete jer se u zagrljaju ono umiruje. To je dobar odgovor i ako je dijete u nekoj podivljaloj, impulzivnoj, očajnoj reakciji na nešto. Kad odgovarate na djetetovo ponašanje razmislite bi li vama to pomoglo, jesu li vam te riječi izgovorene od strane vaših roditelja pomogle. Ako nisu, izbjegavajte ih ili preformulirajte. Možda će na početku zvučati čudno, no kako ih budete češće koristili, ući će vam u uho i bez razmišljanja ćete ih izgovarati, a dijete će se na njih naviknuti.

Uvijek vrijedi pokušati!

Iva Sambolek, mag.paed.soc.

 

Oglas

Komentiraj

komentari